| Popis: |
Cilj ovog kvalitativnog istraživanja bio je steći detaljniji uvid u psihosocijalnu prilagodbu na amputaciju donjih ekstremiteta osoba koje svakodnevno koriste protezu u hrvatskom kontekstu. Pritom smo željeli saznati njihova iskustva, identificirati čimbenike koji utječu na psihosocijalnu prilagodbu, te utvrditi javlja li se kod osoba s amputacijom donjih ekstremiteta posttraumatski rast. U istraživanju je sudjelovalo sveukupno devet osoba s područja Grada Zagreba i Zagrebačke županije, kod kojih je amputacija rezultat nesreće ili dijagnoze maligne bolesti. Podaci, dobiveni polustrukturiranim intervjuom, govore u prilog uspješnoj psihosocijalnoj prilagodbi na amputaciju. Čimbenici koji tome doprinose su kvalitetan i razvijen sustav socijalne podrške, visoko funkcionalno i estetsko zadovoljstvo protezom, određene karakteristike osobnosti i aktivne strategije suočavanja s traumatskim događajem, kao što su pronalazak značenja, silazna socijalna usporedba, prihvaćanje, kognitivno restrukturiranje, optimizam, nada, samoefikasnost, usmjerenost ka ostvarenju ciljeva, te korištenje humora. Percipirana ili stvarna socijalna stigma, nezaposlenost, fantomska bol, nedostatak informacija vezanih za postoperativnu prilagodbu na život poslije amputacije, te izostanak psihoedukacijskih i psiholoških intervencija negativno utječu na proces psihosocijalne prilagodbe na amputaciju. O posttraumatskom rastu izvještavaju samo sudionice istraživanja i to najčešće vezano za područje jačanja osobne snage, vrijednosti i mogućnosti, te pridavanja veće važnosti životu. |
