| Popis: |
Brojna istraživanja privrženosti pokazala su kako se naše ponašanje, emocije i prosudbe u intimnim odnosima razlikuju ovisno o tome imamo li pozitivan ili negativan model o sebi odnosno drugima. Posljednjih je godina jedan drugi oblik unutarnjih radnih modela – vremenska perspektiva – privukao pažnju istraživača kao konstrukt za koji se tvrdi da ima značajan utjecaj na ljudsko ponašanje. Vremenska perspektiva temelji se na organizaciji naših iskustava u temporalne kategorije (prošlost, sadašnjost, budućnost). Smatra se da individualne razlike u većoj ili manjoj usmjerenosti na pojedinu od ovih vremenskih kategorija dovode do razlika u prosudbama, odlukama, emocijama i ponašanju. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos između dimenzija privrženosti i vremenske perspektive. Očekivali smo da će pozitivni modeli o sebi i drugima biti povezani s orijentacijom na pozitivnu prošlost, hedonističku sadašnjost i budućnost, dok će orijentacija na negativnu prošlost i fatalističku sadašnjost biti povezana s negativnim modelom o sebi i drugima. Drugi cilj istraživanja bio je ispitati prediktivnu snagu privrženosti i vremenske perspektive za objašnjavanje određenih oblika ponašanja u intimnim odnosima: obrasce komunikacije i seksualnih odnosa, te ponašanja usmjerena održavanju trenutnog statusa veze ili učvršćivanju i unaprjeđenju veze. U istraživanju je sudjelovalo 294 osoba (47% muškaraca) u dobi od 18 do 37 godina koji su u ljubavnoj vezi od 1 mjeseca do 13 godina. Primijenjeni su Modificirani inventar iskustava u bliskim odnosima (Kamenov i Jelić, 2003) kao mjera privrženosti ljubavnom partneru, Zimbardov inventar vremenske perspektive (Zimardo i Boyd, 1999), Inventar pokazivanja naklonosti, antagonizma i seksualnih odnosa (Huston, Kamenov i Huić, 2010) te Skala aktivnog i pasivnog ponašanja u vezi (Huić i Kamenov, 2010). Rezultati su potvrdili hipotezu o povezanosti dimenzija privrženosti s neadaptivnim vremenskim perspektivama: orijentacijom ka negativnoj prošlosti i fatalističkoj sadašnjosti. Privrženost i vremenska perspektiva objašnjavaju od 7 do 47% varijance ponašanja u intimnim odnosima, a dobiveni obrasci u skladu su s teorijskim očekivanjima. |
