| Autor: |
Radanović, Jan, Kerep, Robert, Šeba, Tino, Gabričević, Mario |
| Přispěvatelé: |
Frkanec, Leo, Namjesnik, Danijel, Tomišić, Vladislav |
| Jazyk: |
chorvatština |
| Rok vydání: |
2022 |
| Předmět: |
|
| Popis: |
Pri određivanju terapijskih doza lijekova potrebno je voditi računa o njihovom vezanju za proteine krvne plazme. Imajući na umu da je samo nevezani udio lijeka farmakološki aktivan kod lijekova poput varfarina i dipiridamola koji su u terapijskim dozama preko 95% vezani na albumin, a imaju vrlo malu terapijsku širinu, ta je interakcija od kritične važnosti. Varfarin je u trenutno najšire upotrebljavani oralni antikoagulans i koristi se za prevenciju tromboembolije. Važnost točnosti njegovog doziranja pokazuje činjenica da se osobama na terapiji varfarinom svakih nekoliko tjedana mjeri protrombinsko vrijeme kako bi se ispitao učinak lijeka. Dipiridamol se ne propisuje često kao varfarin i ima veću terapijsku širinu, ali s varfarinom je indiciran kod pacijenata s umjetnim srčanim zaliscima kojima prijeti opasnost od embolije unatoč adekvatnoj dozi varfarina. Za takve slučajeve rezultati ovog rada mogli bi biti relevantni. Interakcija albumina i njegovo vezanje s lijekovima temelji se na stvaranju kompleksa uglavnom putem nekovalentnih interakcija. U ovom radu naglasak je stavljen na mjerenje interakcije između albumina i navedenih lijekova koji se reverzibilno vežu na vezna mjesta na albuminu. Dipiridamol je fluorescentna molekula koja nakon ekscitacije polariziranom svjetlošću određene valne duljine emitira svjetlost čiji je stupanj polarizacije obrnuto proporcionalan brzini njezine rotacije. Kako se radi o maloj molekuli, ona u se slobodnom obliku rotira velikom brzinom i stoga znatno zakreće polarizacijsku ravninu te time smanjuje stupanj polarizacije. Vezanje na druge molekule dovodi do smanjenja takvog učinka, a kada se radi o velikim molekulama (npr. albuminu) taj učinak gotovo da izostaje. Zahvaljujući tim svojstvima moguće je mjerenjem polarizacije fluorescencije odrediti stupanj vezanja dipiridamola na albumin. U ovom radu prvo je ispitivano izravno vezanje, a zatim u kompeticiji s varfarinom te su temeljem rezultata izračunane konstante vezanja oba lijeka. U izračunima su obrađena dva teorijska modela. U prvom modelu predviđeno je vezanje dipiridamola na samo jedno vezno mjesto na albuminu, a u drugom na dva. Mjerenja i izračuni su pokazali da varfarin čak ni u suvišku ne istiskuje sav dipiridamol s albumina što ukazuje na mogućnost postojanja veznog mjesta za dipiridamol na albuminu na koje se varfarin veže slabo ili nikako. Naglasak ovog rada ujedno je i na praktičnoj primjeni polarizacijskih mjerenja u svrhu opisa procesa uzrokovanih supramolekulskim, odnosno nekovalentnim interakcijama, budući da su te interakcije osnova velikog broja biokemijskih procesa u kojima je bitan proces molekulskog prepoznavanja. |
| Databáze: |
OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|
