| Popis: |
Rad obrađuje ustroj, poslovanje i likvidaciju Dioničkog društva vicinalne željeznice Petrovaradin-Beočin. Željeznička pruga navedenog društva potpadala je pod tzv. vicinalne željeznice odnosno željeznice mjesnog interesa, kojima je glavni cilj bio, da odgovaraju prometno- gospodarstvenim potrebama područja kroz koji su prolazile. Ova je pruga bila važna zbog eksploatacije cementa. Kao što je prikazano u članku, ona je poslovala sa značajnim financijskim dobitkom. Ekspanzivan razvoj željezničke mreže na prostoru Kraljevina Hrvatske i Slavonije započeo je 1880. godine donošenjem Zakona o željeznicama mjesnog interesa, koji je omogućio privatnom kapitalu izgradnju i eksploataciju željezničke mreže. Ugarska vlada izdavala je privatnicima koncesije za gradnju i eksploataciju vicinalnih željeznica. Prema izdanim koncesijama koncesionar je bio dužan da osnuje dioničko društvo, koje je za gradnju željeznice bilo ovlašteno pribaviti potreban kapital izdavanjem dionica ili obveznica u koncesijom utvrđenoj visini. Sjedište Dioničkog društva vicinalne željeznice Petrovaradin-Beočin u Austro-Ugarskoj Monarhiji bilo je u Budimpešti, da bi se u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslaviji premjestilo u Beočin. Pruga Petrovardin-Beočin otvorena je 1908. godine za promet, a bila je u državnoj eksploataciji, odnosno upravi. U Austro-Ugarskoj monarhiji pruge društva potpadale su pod nadležnost Poslovne uprave Kr. ug. državnih željeznica u Subotici, a u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslaviji pod nadležnost Direkcije Jugoslavenskih državnih željeznica u Beogradu. Poslije dugogodišnjih pregovora Kraljevina Jugoslavija je 7. veljače 1931. zaključila sporazum s najvećom grupom od 24 mađarska društva vicinalnih željeznica, te je otkupila njihove željezničke pruge. U toj grupi otkupljene su i pruge Dioničkog društva vicinalne željeznice Petrovardin-Beočin. Time je prestao i razlog njegovog postojanja. Društvo je zaključilo likvidaciju na svojoj izvanrednoj skupštini dioničara održanoj 13. svibnja 1932. |
