| Popis: |
Iako srednjoeuropska sintagma implicira višestruke perspektive, kao i decentrirana povijesna iskustva, modernizacijski procesi u vidu industrijalizacije, urbanizacije i demografskog rasta krajem 19. i početkom 20. stoljeću objedinjeni pod krovom goleme Habsburške Monarhije pogodna su platforma za komparatistička razmatranja brojnih institucionalnih te društvenih preobrazbi, posebice u kontekstu metamorfoze kaznenog sustava spram određenih marginalnih skupina, bilo da je riječ o subverzivnim radnicima i socijalističkim agitatorima, prostitutkama, beskućnicima, ili Romima. Državna regulacija, standardizacija te sveopća birokratizacija biva sve izraženija prilikom čega vlasti konstruiraju represivne okvire nadzora produktivne radne snage te izolacije novih i nepoželjnih devijacija u vidu kriminalnih radnji koje bivaju analitički promišljene i označene. Kao gradska sredina izložena utjecajima iz Budimpešte, Zagreba, Beča i drugih srednjoeuropskih urbanih točaka, Osijek ne odstupa od širih trendova, odnosno dinamike na razini same Monarhije. Napuštajući paradigmu feudalnog društva, te prihvaćajući kapitalističke i građanske obrasce, naročito nakon 1868. godine, osječki prostor prolazi kroz stanovitu rekonfiguraciju društvenih odnosa. Uzimajući to u obzir, središnje pitanja izlaganja glasi, koje nove oblike kriminaliteta pronalazimo u Osijeku na prijelazu stoljeća te kako se represivni sustav odnosio spram istih u odnosu na širi srednjoeuropski krug gradova i zemalja? |
