| Popis: |
Bez obzira na promjene unutar svoje strukture i funkcija, obitelj se može smatrati univerzalnom društvenom zajednicom budući da su društva nastajala i prestajala postojati, ali obitelji odolijevaju vremenu. Promjene u obitelji utjecale su i na sam proces roditeljstva - zadaće roditelja su narasle, postaju sve specifičnije i složenije, a društvena očekivanja sve veća. Suvremeno društvo očekuje odgovornog roditelja koji razmišlja o odgoju svog djeteta kao izazovu koji može prihvatiti i kojemu je dorastao jer posjeduje za to potrebna znanja i vještine. Kompetentnim roditeljem smatra se onaj roditelj koji sebe doživljava kao osobu koja ima kontrolu nad svojim roditeljstvom te se dobro osjeća kao roditelj. Roditelji mogu kompetentno obnašati svoju roditeljsku ulogu jedino u harmoničnom obiteljskom ozračju u kojem vlada atmosfera povjerenja i tolerancije, komunikacija je jasna i dvosmjerna, a konflikti se rješavaju pregovaranjem. S obzirom na složenost dječjeg razvoja, svaki roditelj povremeno ili trajno osjeća potrebu za stručnom pomoći u odgoju i obrazovanju djece. Kvalitete i sposobnosti roditelja za obnašanje roditeljske uloge nisu urođene već se stalno stječu i unapređuju kroz sam proces roditeljstva. Kroz programe obrazovanja roditelji uče uspostaviti bolju komunikaciju s djetetom, graditi kvalitetnije odnose, stječu sigurnost u roditeljstvu te su zadovoljniji roditeljskom ulogom. Zadaća je društva da odgovori na potrebe obitelji za različitim programima pedagoškog obrazovanja. U ovom radu daje se prikaz teorijskih objašnjenja o razvoju kompetentnosti kod roditelja te navode primjeri nekih programa za jačanje istih. |
