| Popis: |
Strah od kriminala značajno je socijalno i političko pitanje jer se na njega gleda kao na važni socijalni problem. Širenje straha od kriminala potiče fizičko i psihološko povlačenje iz zajednice, slabi neformalni društveni nadzor, a posljedica toga jest stvaranje prostora za razvitak kriminala i nereda te se narušava povjerenje u institucije i sposobnost države da zaštiti građane. Ova vrsta straha objašnjava se na različite načine, a različiti istraživači definiraju ga od isključivo emocionalnog fenomena pa do fenomena koji pored emocionalne uključuje i kognitivnu te ponašajnu komponentu. U tom smislu različito su i konstruirani instrumenti za njegovo mjerenje. Cilj je ovog rada donijeti pregled metodoloških pristupa i taksonomiju mjerila straha od kriminala kao i teorijskih modela kroz koje ga se nastoji objasniti, a to su: model ranjivosti, viktimizacijski model, model socijalne kontrole, ekološki model, model socijalne integracije. Mnoga teorijska razmatranja bavila su se pitanjem identifikacije modela straha od kriminala, tako da s jedne strane postoje teorije koje se usredotočuju na one čimbenike koji djeluju podupiruće na razvijanje straha (povećana izloženost kriminalnim djelima, neuredan i nesiguran okoliš), dok su s druge strane teorije koje promatraju koncept straha od kriminala kroz čimbenike koji sprječavaju ili smanjuju mogućnost pojave straha (socijalna povezanost, kohezija susjedstva, povezanost unutar lokalne zajednice itd.). Dakle, čimbenici koji utječu na ljudsku percepciju nesigurnosti mogu djelovati na razini društva, na individualnoj razini ili srednjoj razini (susjedstva), što utječe i na istraživačke pristupe proučavanja straha od kriminala. |
