| Popis: |
Metaloorganske mreže (MOF) porozni su materijali s velikom sposobnosti adsorpcije. Upotrebom različitih liganada i kationa te promjenom uvjeta sinteze MOF-a moguće je dobiti široki spektar poroznih spojeva s različitim veličinama pora. Brojne prednosti nad zeolitima sličnim poroznim materijalima potaknule su istraživanja u svrhu uklanjanja polutanata pomoću MOF-a. Među najviše korištenim metodama sinteze MOF-a ističe se mehanokemijska sinteza, zbog uštede energije i smanjene upotrebe otapala. MOF se može koristiti kao senzor za polutante te za njihovu adsorpciju i degradaciju. MOF učinkovito adsorbira organske boje, pesticide i slične polutante iz vode ukoliko veličina pora odgovara veličini molekula polutanata i ukoliko postoje interakcije između te dvije molekule. U ovome istraživanju provedena je optimizacija mehanokemijske sinteze MOF-5 koji se sastoji od klastera Zn4O i 1, 4- benzendikarboksilata kao povezivača. Sinteza je provedena pri različitim uvjetima s obzirom na brzinu i vrijeme. Dobiveni su spojevi okarakterizirani infracrvenom spektroskopijom (FTIR) te uspoređeni sa spojem sintetiziranim klasičnom metodom gdje je korišten N, N- dimetilformamid (DMF) kao otapalo. Spoj MOF-5 dobiven klasičnom sintezom okarakteriziran je također rentgenskom difrakcijom na prahu (PXRD) te termogravimetrijskom analizom (TGA). Glavni problem koji se javlja prilikom sinteze MOF-5 je uklanjanje molekula DMF-a iz pora te aktivacija dobivene mreže. Kako mehanokemijska metoda ne zahtijeva uporabu otapala, molekule otapala nisu zaostale u porama zbog čega su dobivene metaloorganske mreže aktivirane i pogodne za adsorpciju zagađivača, te njihovu razgradnju. |
