| Popis: |
Cilj istraživanja je pronaći optimalan način osteosinteze odgovarajućem tipu prijeloma uz korištenje MKE-a i proširiti indikacije za perkutanu osteosintezu (PO). Metoda konačnih elemenata (MKE) korištena je kao sredstvo za proračunavanje biomehanički optimiranog položaja osteosintetskih materijala kod prijeloma petne kosti. Tri su eksperimentalna modela (MKE 1, 2 i 3) napravljena iz kliničkog uzorka od 80 pacijenata liječenih u Klinici za traumatologiju KBC „Sestre Milosrdnice“. Pacijenti su podijeljeni po standardnoj klasifikaciji tipova prijeloma petne kosti, na Sanders 2, 3 i 4, te ekstra- artikularni tip (pačji kljun). Ti modeli omogućuju primjenu jedne od tri predložene metode PO vijcima. Rezultati su pokazali da je tuber calcanei mjesto najvećeg otpora. Analiza rezultata ukazuje su za PO vijcima najpogodniji ekstra- artikularni prijelomi, prijelomi tipa Sanders 2 i ponekad 3, dok prijelomi tipa Sanders 4 nisu pogodni. Primjenom MKE-a dokazali smo da izbor osteosintetskog materijala ne mora utjecati na konačan ishod liječenja. Valja procijeniti koji ugradbeni materijal treba primijeniti kod pojedinog tipa prijeloma. Prema računalnom modelu, indikacije za PO mogu se proširiti. |
