| Popis: |
Cilj našeg istraživanja je pokazati učestalost dvaju biomarkera HPV L1 i p16INK4a kod lezija cervikalnog epitela različitog stupnja uzrokovanih HPV-om. U istraživanje smo uključili 276 razmaza cervikalnih uzoraka pacijentica sakupljenih u ambulantama naše Klinike. Svi su uzorci citološki analizirani i obojani specifičnim monoklonalnim antitijelima: 107 uzorka je obojano panreaktivnim HPV L1 antitijelom i 174 uzorka sa p16INK4a. Kod pacijentica kod kojih je postavljena sumnja na skvamoznu intraepitelijalnu leziju visokog stupnja (HSIL) učinjena je i patohistološka verifikacija i tako potvrđena dijagnoza. Metodama Amplycor i Hybrid Capture 2 je kod svih pacijentica dokazana infekcija HPV-om visokog rizika osim u slučaju 3 pacijentice gdje je dokazana infekcija HPV-a srednjeg i niskog rizika PCR-om. Kontrolna skupina su bile pacijentice sa urednim citološkim nalazom i bez HPV infekcije. Kod imunobojanja sa HPV L1 pozitivno obojene jezgre pločastih stanica su nađene kod ukupno 43, 93% (47/107) obrisaka pacijentica i to 57, 89% u nalazima lakše displazije i 15, 79% u razmazima HSIL-a. U reakcijama bojanja sa p16INK4a, ukupni pozitivitet bojanja je bio 55, 75% (97/174), i to u slijedećem rasporedu: 29, 31% ; 85, 39% i 66, 66% kod citološkog nalaza LSIL-a , HSIL-a i karcinoma. U kontrolnoj skupini od 33 pacijentice nije nađen niti jedan slučaj pozitivnog bojanja u obje metode bojanja. Iz rezultata našeg istraživanja možemo zaključiti da p16 pozitivno obojeni uzorci koreliraju sa prisustvom jačih displastičnih promjena epitela u većoj mjeri nego oni obojani HPV L1, te je moguća njegova upotreba kao dijagnostičkog markera za promjene težeg stupnja. Pozitivan rezultat bojanja sa HPVL1 s druge strane označava produktivnu fazu infekcije HPV-om i koristan je u obilježavanju promjena blažeg stupnja. Smatramo da se na taj način omogućava trijaža onih pacijentica kod kojih se mogu izbjeći brojne kontrole te nepotrebni zahvati i rizici. |
