| Popis: |
Sigurnost hrane nije samo zakonska obveza, nego i zahtjev potrošača širom svijeta. Najznačajniji izvor kontaminacije hrane biljnog podrijetla su ostaci pesticida i njihovi metaboliti. Razvoj modernih analitičkih metoda omogućio je brzo i relativno jeftino laboratorijsko utvrđivanje razine ostataka pesticida što je osnovni preduvjet za kontrolu sigurnosti hrane. Kako bi se osigurala sigurnost hrane uspostavljaju se različiti standardi kontrole, a mogu biti javni ili privatni. Javne standarde uspostavlja svaka država kao zakonsku obvezu. Tako se definiraju najviše dopuštene razine ostataka svih pesticida za svaku kulturu za koju su registrirani, ali i propisuje način njihove kontrole (broj uzoraka za analizu, metode uzorkovanja i laboratorijskih analiza te procedure u slučaju otkrivanja zdravstveno neispravne hrane). U Hrvatskoj je sigurnost hrane u nadležnosti dvaju ministarstava. Ispunjavajući direktive Europske komisije, Ministarstvo poljoprivrede provodi Nacionalni program monitoringa ostataka pesticida, koji služi kao statistički pokazatelj stanja sigurnosti hrane i obuhvaća nekoliko stotina uzoraka. Zbog ograničenog budžeta te analize ne obuhvaćaju dovoljan broj djelatnih tvari. Nadzor hrane koja se uvozi u Hrvatsku i nalazi na tržištu provodi sanitarna inspekcija u nadležnosti Ministarstva zdravlja. Detaljni rezultati njihovog nadzora nisu javni, a obuhvaćaju veći broj uzoraka nego u Nacionalnom programu monitoringa ostataka pesticida, koji se analiziraju na sličan način. Osim javnih standarda, postoji sve veći broj privatnih standarda, koji mogu biti međunarodni ili nacionalni, odnosno kolektivni ili individualni. Privatne individualne standarde obično uspostavljaju pojedini distributeri hrane koji u svojoj maloprodaji koriste takve standarde kako bi spriječili pojavu incidenata sa sigurnosti hrane, ali i kao značajan marketinški alat. Kolektivni standardi, kao što je GLOBALG.A.P., obuhvaćaju različite proizvođače, a zastupljeni su i kao dio standarda koji primjenjuju različiti distributeri hrane. Osim njih postoje i nacionalni ili regionalni standardi koji, uz sigurnost hrane, kupcima jamče i njezino podrijetlo. |
