| Popis: |
Grad Zagreb je u prošlosti pogodilo nekoliko snažnih potresa koji su ostavili traga. Do sada se u kolektivnoj memoriji grada isticao ipak jaki potres magnitude 6.3 po Richteru (IX u stupnjevima MCS) koji se odvio 9. studenog 1880. godine, u ranim jutarnjim satima (7 sati i 33 minute), s epicentrom između Kraljeva vrha, Zeline i Kašine. O tom su događaju pisale sve novine Trojedne Kraljevine i Austro-Ugarske Monarhije. Potpora u obliku novčanih subvencija dolazila je u idućim mjesecima sa službenih adresa. Osim posebne donacije Sabora, među prvima je reagirao bečki dvor, odnosno sam vladar Franjo Josip I. Novčanu pomoć pripremila je i savezna Kraljevina Ugarska, a mobiliziralo se donacijama i hrvatsko plemstvo. Pomoć je postupno stizala i iz inozemstva. Kao i često prije u vremenima nepogoda koje su pogodile grad, dani nakon potresa izazvali su različite oblike zajedništva i uzajamne spontane pomoći među građanima. Zagreb su u danima nakon potresa nastanili brojni strani i domaći novinari, pišući izvještaje o zbivanjima u gradu. S druge strane, novine su se našle i u nezavidnom položaju – želja za informacijama je bila velika, vijesti su trebale stizati brzo, a sve je najviše zanimalo hoće li biti još potresa. U novom, 20. stoljeću, znanstvenici profesionalno nastupaju u novinama i časopisima, popularizirajući svoja istraživanja, važne poruke i naputke. Radili su to poučeni iskustvima druge polovice 19. stoljeća, potresima u Zagrebu i poslije Ljubljani (1895). Kada se Zagreb potkraj 1905. (17. prosinca, magnitude 5, 6 i VIII stupnjeva po MCS ljestvici) i početkom 1906. (2. siječnja, magnitude 6, 1 i VIII stupnjeva po MCS ljestvici) ponovno jače zatresao, ravnatelj Kraljevskoga zemaljskog zavoda za meteorologiju i geodinamiku Andrija Mohorovičić nastupao je u javnosti suvereno i uvjerljivo. |
