| Popis: |
Analizom spomenika Matiji Gupcu (Antun Augustinčić) i Petrici Kerempuhu (Vanja Radauš) te povijesnih okolnosti Seljačke bune, objašnjava se uloga spomenika u svakodnevnom životu. U radu se ističu različite interpretacije Gupca i Kerempuha: književna (A. Šenoa: "Seljačka buna", M. Krleža: "Balade Petrice Kerempuha"), glazbena (Krajač- Metikoš: "Gubec-beg", I. Lhotka-Kalinski: "Balade Petrice Kerempuha") i mitološka (Gubec kao seljački kralj, Kerempuh kao prototip svirača- lutalice). Seljačka buna (1573.) jedan je od najvažnijih događaja u hrvatskoj povijesti, jer predstavlja borbu za pravedno i bolje društvo. Njezin glavni protagonist, Matija Gubec, prerastao je u književni i mitski lik kojeg se hrvatski narod rado prisjeća u teškim vremenima. Iz zagorskoga kraja potječe i Petrica Kerempuh, seoski svirač i zabavljač, koji je poslužio kao inspiracija književniku Miroslavu Krleži za stvaranje majstorskih "Balada Petrice Kerempuha". Gubec i Kerempuh nadahnjuju i mnoge druge umjetnike, poput Augusta Šenoe, Antuna Augustinčića, Vanje Radauša, Karla Metikoša i Ive Lhotke Kalinskog, koji su na svoj način interpretirali njihovu sudbinu te stvorili vječnu baštinu. Rad tematizira razloge i načine povezanosti Gupca i Kerempuha kao likova nositelja svevremenskih poruka i vrijednosti primjenjivih na bilo koji povijesni kontekst. |
