| Popis: |
Autor u radu problematizira samu prepoznatljivost i primjenjivost instituta kao što je oportunitet, beznačajni prekršaj, pregovaranje i sporazumijevanje prije pokretanja prekršajnog postupka. U radu se nameće i pitanje zbog čega se u Prekršajnom zakonu nalaze mnogobrojni instituti koji se ne primjenjuju ili se primjenjuju u neznatnom broju slučajeva. Problem u vezi s prethodnim hipotetskim pitanjem autor vidi u tome što tužitelj u prekršajnom postupku još uvijek nije dobio na važnosti kao tužitelj u kaznenom postupku, a vjerojatno nikada i neće dostići nivo državnih odvjetnika, kojima je to primarna dužnost. Rad obuhvaća istraživanje primjene važnih instituta u svim policijskim upravama u državi, iz koje će biti vidljiva i potkrijepljena hipoteza o prepoznatljivosti ili neprepoznatljivosti spomenutih instituta. |
