| Popis: |
Doktorska disertacija u četiri dijela proučava djela hrvatskih neoskolastika o ulozi finalnosti u shvaćanju bitka. Cilj doktorskoga rada: prikazati ulogu finalnosti u nauku o bitku u hrvatskoj neoskolastici, ostvaren je analizom djela hrvatskih neoskolastika. Došlo se do zaključka da je konačna Svrha, Bog, utkana u bitak svih bića, a osobito u dinamizam ljudskog spoznajno-voljnog čina u težnji Bogu kao konačnoj Svrsi. Ona upravlja k sebi čovjeka i kroz njega cijelu stvarnost. Time se daje veliki doprinos postmodernoj raspravi. Proučavana su djela grčke filozofije, osobito Aristotelova, skolastike, posebno Tome Akvinskoga, s osvrtom na utjecaj novovjekovnih i suvremenih filozofija u djelima hrvatskih neoskolastika: J. Stadlera, A. Bauera, V. Keilbacha, S. Zimmermanna, I. Kozѐlja, M. Belića i J. Ćurića. Uočena je važnost teme, jer se o njoj kao prvotnoj temi filozofije govori u grčkoj filozofiji i skolastici, ali od novog vijeka do danas sve manje. U hrvatskoj neoskolastici otkrivaju se bitni elementi toga govora, a posebno u djelima J. Ćurića. Ostvarivanjem cilja uočavanja bitnog utjecaja Konačne Svrhe na cjelinu stvarnosti, osobito na čovjekov misaono-voljni čin, daje se znanstveni doprinos osobito na polju: metafizike, antropologije, gnoseologije i etike. Otkrivaju se novi uvidi o bitku i svrsi čovjeka. |
