| Popis: |
Kemoterapija je najčešći izbor liječenja oboljelih od maligne bolesti. Zbog svoje sustavne primjene, obično se provodi unutar specijaliziranih bolničkih odjela, zahtijevajući interdisciplinarni tim osoblja, čiji je važan sudionik medicinska sestra. Budući da je od same pripreme lijeka do same primjene na bolesnika i sama izložena kancerogenim i mutagenim utjecajima citostatika, osim stručne, potrebna joj je edukacija o sigurnom rukovanju spomenutim spojevima. U svim ustanovama u kojima se primjenjuje citostatska terapija preporučuje se centralizirana priprema kemoterapije u za to određenim prostorijama i uz upotrebu odgovarajućih mjera zaštite, a dužnost poslodavca je osiguravanje istih kao i osposobljavanje zaposlenika za njihovo korištenje. (Krešić, 2009.) Nadalje, medicinske sestre unutar onkološkog tima moraju posjedovati i znanje o samim citostaticima, njihovoj primjeni i komplikacijama, te o najčešćim nuspojavama kako bi se postigao optimalan učinak liječenja. Poznavanje kemoterapijskih protokola i način izračuna doza temeljno je u samoj radnoj proceduri. Budući da citostatici na različite načine zaustavljaju stanični ciklus, radi što boljeg antitumorskog učinka, često se istovremeno daju dvije ili više vrsta lijekova. Stoga, poznavanje međusobnih djelovanja, odnosno interakcija, kao i mogućih komplikacija pri primjeni svakog lijeka je također preduvjet. Priprema i primjena citostatske terapije složen je i zahtjevan posao koji obavljaju isključivo educirane medicinske sestre. Potrebno je specifično znanje o citostaticima koji se pripremaju, osobnoj zaštiti te o zaštiti pacijenta. Pravodobno prepoznavanje komplikacija i nuspojava izrazito je bitno tijekom aplikacije kemoterapije. Sestra sudjeluje u svakom koraku obrade pacijenta, od samog prijema, uzimanja anamneze, zdravstvene njege i terapije do otpusta kući. Bitan je razgovor sa pacijentom, objašnjenje svakog postupka te psihička podrška i edukacija o samozbrinjavanju. Uključujući pacijenta u sam proces zdravstvene njege, pridonosi se stvaranju osjećaja samopouzdanja i samopoštovanja, koje je narušeno samom spoznajom o bolesti, čime se ujedno sprečava i socijalna izolacija kao neželjena posljedica same bolesti. Praksa medicinskih sestara mora biti utemeljena na znanju, umijeću, odgovornosti, etičkim načelima, pozitivnim stavovima i motivaciji. |
