| Popis: |
Jezik je najvažnija ljudska djelatnost koja omogućuje funkcioniranje društva na svim njegovim razinama. Od iznimne je važnosti njegovo komunikacijsko svojstvo pomoću kojega se pripadnici istoga govornoga područja sporazumijevaju i tako izgrađuju novu jezičnu stvarnost. Kao što se sve pojave u političkoj zajednici nastoje urediti i normirati, tako je i s jezikom. I jezik je potrebno normirati i unificirati. Tu je zadaću oduvijek imala država, odnosno vladajuće elite kojima je bilo u cilju organizirati vlast na određenom teritoriju, a jezik se pokazao kao jednim od elemenata kojim se postiže snažna homogenizacija naroda, i to kroz osjećaj pripadnosti, odnosno identifikaciju s jezikom. Ozbiljniji procesi jezičnoga planiranja i jezične politike javljaju se tek u 19. stoljeću s pojavom nacionalnih država. U suvremeno doba tu ulogu preuzimaju javni mediji, a jedan od njih je i dnevni tisak koji utječe na oblikovanje javnoga jezika. U radu se analizira leksik dnevnih novina da bi se uočile i zabilježile određene promjene koje je hrvatski jezik doživio u razdoblju od petnaest godina od uspostave hrvatske države 1991. |
