| Popis: |
Hegel je duh svoga vremena okarakterizirao kao epohu liberalizma u kojem je sloboda postala glavna odrednica građanskoga društva i državnih institucija. To podrazumijeva realizaciju slobode kao jednakosti pred zakonom, dokidanje ropstva, staleških razlika i privilegiranosti koje se stječu rođenjem, ali također implicira autonomnost odlučivanja i razložno djelovanje u skladu s univerzalnošću uma. Drugim riječima rečeno, individualna je sloboda ostvarena u epohi moderne zbog prihvaćenog gledišta da je čovjek kao čovjek slobodan, odnosno da je kao pravni subjekt u ozbiljenom carstvu slobode dosegao svoje „najviše pravo“, koje je zapravo „pravo umskoga kao objektivno“. |
