| Popis: |
Rad o ulozi audiovizualnih djela u legitimiranju političkih režima bivše Jugoslavije i Hrvatske polazi od teze da je svakom političkom poretku potreban utemeljiteljski mit (npr. mit o zajedničkom podrijetlu), gdje pod mitom shvaćamo obuhvatnu priču sačinjenu od niza specifičnih narativa. Glavna je pretpostavka toga pristupa da se ponašanje čovjeka u dobroj mje- ri temelji na njegovim emocijama, vjerovanjima i, ne nužno racionalnim, vrijednosnim orijentacijama, a to je politika iskoristila da bi riješila jedan od svojih ključnih problema – pitanje stjecanja političke legitimnosti i kreiranja nacionalnoga identiteta putem plasiranja mitskih narativa. Audiovizualna djela su posebno prikladna za uprizorenje mitskih narativa jer zbog približavanja dojmu stvarnosti i narativne strukture posjeduju snažnu persuazivnu moć. Ističe se osnovna razlika da je u bivšoj Jugoslaviji glavnu ulogu u legi- timiranju sistema imao medij filma, a u novoj državi, shodno promijenjenim ukupnim okolnostima – televizija. Posebno se ističe uloga glazbenih spotova koji tijekom prvih dana Domovinskoga rata imaju veoma značajnu funkciju u homogenizaciji jednog naroda. Posredno ovaj rad upućuje i na odnos dvaju proma- tranih društava prema kulturi u cjelini, pri čemu je onaj u bivšoj državi postavio bolje temelje za njezin razvoj. |
