Učinak tipa kitozana na svojstva i biokompatibilnost lecitinsko-kitozanskih nanočestica s melatoninom

Autor: Blažević, Filip, Milekić, Tamara, Juretić, Marina, Jurišić, Bisera, Hafner, Anita
Přispěvatelé: Zorc, Branka
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2015
Předmět:
Popis: Ispitati učinak stupnja deacetilacije i molekulske mase kitozana na fizičko-kemijska svojstva i biokompatibilnost lecitinsko- kitozanskih nanočestica s melatoninom. Lecitinsko-kitozanske nanočestice s melatoninom pripravljene su ionskom interakcijom lecitina i kitozana. U pripravi nanočestica korištena su četiri tipa kitozana (CL113, CL114, CL213, CL214) ; NovaMatrix) te lecitin S45 (Lipoid). Ispitan je utjecaj tipa kitozana na veličinu i zeta-potencijal nanočestica (Zetasizer 3000 HS, Malvern Instruments), uspješnost uklapanja melatonina (Cary 50 probe UV visible spectrophotometer, Varian), profil oslobađanja melatonina (metoda membranske difuzije), te biokompatibilnost in vitro (HaCaT stanice, MTT test). Lecitinsko-kitozanske nanočestice s melatoninom uspješno su pripravljene ionskom interakcijom lecitina i kitozana. Veličina (253-294 nm) i površinski naboj (24-30 mV) lecitinsko-kitozanskih nanočestica rastu s porastom stupnja deacetilacije i molekulske mase kitozana. Tip kitozana nije utjecao na uspješnost uklapanja i profil oslobađanja melatonina iz nanočestica. Melatonin se iz svih nanočestica produljeno oslobađao nakon početnog bržeg oslobađanja (oko 35% uklopljenog melatonina oslobađeno je u provom satu, a oko 50% u 5 sati). Neovisno o tipu korištenog kitozana, utjecaj lecitinsko-kitozanskih nanočestica na vijabilnost HaCaT stanica uočen je tek pri koncentraciji kitozana od 20 ug/ml, dok se vijabilnost stanica izloženih otopini kitozana smanjivala s porastom koncentracije kitozana u rasponu od 5 do 20 ug/mL. Ionskom interakcijom lecitina i kitozana moguće je pripraviti nanočestice zadovoljavajućeg uklapanja produljenog oslobađanja melatonina, veličine i naboja koji ovise o tipu korištenog kitozana. Pripravljene čestice su pozitivno nabijene, što osigurava bioadhezivnost nanočestica. Neovisno o tipu korištenog kitozana, interakcija nanočestica s površinom HaCaT stanica nije uzrokovala smanjenje vijabilnosti stanica pri koncentracijama kitozana manjim od 20 ug/mL, čime je potvrđena njihova biokompatibilnost in vitro.
Databáze: OpenAIRE