| Popis: |
Sredinom 20. stoljeća u hrvatskom srednjoškolskom obrazovnom sustavu odvijale su se velike promjene u pogledu nastavnih programa gimnazija, odnosno njihove strukture i sadržaja. Nastavni predmet koji je tada iznjedren kao jedan od predmeta unutar društvenoga područja povezivao je sadržaje iz političke i kulturne povijesti, likovne umjetnosti, glazbene umjetnosti i religije, a promjene koje su se zbile u desetljeću koje je slijedilo profilirale su nastavnu simbiozu glazbene i likovne umjetnost, sve do konačnoga osamostaljenja Likovne umjetnosti kao zasebnoga predmeta. Taj je predmet, unutar nove kurikularne reforme, danas temeljito reorganiziran i približen suvremenim obrazovnim načelima, pristupima i metodama. Šesto desetljeće 20. stoljeća vrijeme je oblikovanja i sustavno razrađenih nastavnih programa unutar bogate lepeze tadašnjih strukovnih škola u Hrvatskoj, u kojima su sadržaji iz likovne i glazbene umjetnosti bili isprepleteni, premda u manjem opsegu, unutar predmeta Književnost s osnovama jezične i estetske kulture, kao jednim od temeljnih predmeta društvenoga obrazovnog područja. U tom trenutku gotovo da nije postojao strukovni srednjoškolski program u koji kroz spomenuti predmet nisu bili uključeni i sadržaji iz likovne umjetnosti. Ovi su se programi do danas, dakako, u velikoj mjeri promijenili, a sadržaji iz umjetnosti nalaze se samo u programima pojedinih strukovnih škola. Cilj izlaganja je, kroz odabrane nastavne programe i razmatranje njihovih specifičnosti, naglasiti promjene koje su se kroz obrazovne reforme od sredine 20. stoljeća do danas dogodile u učenju likovne umjetnosti unutar hrvatskoga srednjoškolskog obrazovnog sustava, te istaknuti ulogu koju je umjetnost u takvim nastavnim strukturama imala u kontekstu cjeloživotnoga obrazovanja i učenja. |
