| Popis: |
Kao dio projekta financiranog Hrvatskom zakladom za znanost “Hrvatske filozofkinje u europskom kontekstu” ove smo godine posebno posvećeni filozofkinji, psihologinji i bibliotekarki Elzi Kučera (Vinkovci, 1883. – Zagreb, 1972.). U ovom izlaganju posebno ću se osvrnuti na filozofijsko psihologijski aspekt Kučerina proučavanja odnosa emocije, volje i djelovanja. Problem kojim se Kučera bavi jest u čemu se emocije, koje pokreću na djelovanje razlikuju od ostalih emotivnih stanja i po čemu upravo ta emocija postaje specifična aktivna ili voljna emocija koja pokreće djelovanje (u članku Eksperimentalni prilozi karakteristici motivacije u voljnom djelovanju iz 1948.) Svoja istraživanja nastavlja u članku Die psychologischen Grundlagen der ethischen Verhaltensweisen iz 1965. godine pitajući se o različitim etičkim određenjima koja su međusobno u konfliktu: kako pronaći principe prema kojima se može iznaći jednoznačan odgovor na problem kao i rangirati odgovore po važnosti i odrediti koji je najbolji. Pitanja koja si Kučera postavlja posljedica su njezina bavljenja eksperimentalnom psihologijom. Kao nastavljačica Wundtove eksperimentalne psihologije, Kučera je već 1910. godine u svojemu privatnom stanu uredila “mali psihologijski laboratorij, jer onda u nas inače još nije bilo prilike za eksperimentalno psihologijski rad. U njemu sam ispitivala zakonitosti emocionalnoga života s pomoću kontroliranoga samoopažanja svojih suradnika. Time u vezi sam provjeravala i psihogalvansku refleksnu pojavu preciznim aparatom, koji sam si naručila u Frankfurtu, gdje su mi ga udesili prema mojim željama” (Ostavština Elze Kučere, rukopis, sign. R 4744, str. 1, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu). Time je Kučera bila ne samo prva eksperimentalna psihologinja kod nas, već je i svojim specifičnim pristupom povezivanja emocija, volje i djelovanja donekle anticipirala slavne psihologijske eksperimente iz sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. |
