| Popis: |
Pružanje psihosocijalne pomoći primjerene specifičnostima roda i spola korisnika počelo se razmatrati tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. U to vrijeme se sve više razvijala borba za prava žena i ljudska prava uopće, a pokrenule su se i grupe samopomoći te pomoći ženama i muškarcima. Rad s muškim i ženskim klijentima doveo je do uvida u njihovu različitost, kako u vrstama i manifestacijama poteškoća, tako i u načinu suočavanja s njima. Dosadašnja istraživanja i praksa su pokazali da što prikladnije pristupimo klijentima s obzirom na te specifičnosti, veća je vjerojatnost postizanja krajnjeg cilja psihosocijalnog tretmana – osnaživanje klijenta i uspješnije nošenje s teškoćama i problemima na koje nailazi. Pružanje psihosocijalne pomoći primjerene specifičnostima spola i roda vodi računa o razlikama i sličnostima među spolovima korisnika pri izražavanju teškoća i problema, te s obzirom na zdravlje i potrebu za socijalnom skrbi (van Oosten i van der Vlugt, 2004.). Temeljno načelo pružanja pomoći primjerene specifičnostima rodnih uloga i spola jest uočavanje, analiza i interpretacija problema klijenta s ciljem da se klijent točnije usmjeri (van Oosten i van der Vlugt, 2004.). U radu će biti prikazani rezultati istraživanja provedenog na prigodnom uzorku ispitanika u Centru za socijalnu skrb Zagreb, u listopadu 2007. godine. Cilj istraživanja je bio ispitati stav stručnih suradnika prema rodnim ulogama te specifičnosti njihova iskustva u radu s klijentima muškog, odnosno ženskog spola. Upitnik korišten u istraživanju sastojao se od kvantitativnog (prilagođena Skala za ispitivanje stavova o jednakosti spolnih/rodnih uloga, Jugović, 2004.) i kvalitativnog dijela (set otvorenih pitanja koja se odnose na osobna iskustva s korisnicima različitog spola). Rezultati će biti komentirani s obzirom na važnost prilagođavanja socijalne djelatnosti specifičnostima roda i spola korisnika. |
