| Popis: |
Iako je u razdoblju od ranih 1880-ih do Prvoga svjetskoga udio žena među osobama osuđenima za kaznena djela na području Banske Hrvatske iznosio tek 5 do 10 posto, ženski kriminalitet privlačio je pozornost tadašnjih intelektualaca čiji su radovi dodatno osnaživali postojeće patrijarhalne predodžbe. Neki su autori, poput statističara Frana Vrbanića 1887. godine, isticali da žene „koje su duboko zagreznule u kaljužu opačine“ predstavljaju veći izazov za represivni sustav nego muški prijestupnici. S druge strane, pravnik Josip Šilović u svojoj je knjizi Uzroci zločina (1913.) obrazlagao je da žena, koju je prije svega vidio kao „čuvaricu ognjišta“, „ne priznaje tako lahko zločina kao muškarac“, pripisujući to njezinoj „prastaroj navici, da sakriva pred svijetom svoje pogrješke“. Prema riječima istaknutog reformatora zatvorskog sustava Emila Tauffera svrha ženske kaznionice u Zagrebu, koja je s radom počela 1855. godine, bila je podučiti zatvorenice „racionalnom kućanstvu“. Zatvorenice su pritom korištene kao besplatna radna snaga koja je obavljala brojne nisko plaćene poslove (šivanje, pletenje, popravljanje obuće, izrada pokućstva, itd.). Drugim riječima, navedena je kaznionica prije svega trebala rehabilitirati „posrnule“ majke, supruge i kćeri te ih uspješno integrirati u društvo koje je bilo izloženo kapitalističkoj preobrazbi. Izlaganje će biti posvećeno analizi znanstvenog diskursa o kriminalitetu žena na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Također, nakon kraće analize nekoliko odabranih slučajeva kaznenih djela koja su počinila žene na području Banske Hrvatske, izlagač će se osvrnuti na uvjete i aktivnosti zabilježene u kaznionici za žene u Zagrebu od 1850-ih do Prvoga svjetskoga rata. |
