| Popis: |
U ovom doktorskom radu obrađena je kulturna, povijesna, obrazovna, umjetnička i gospodarska djelatnost pavlina u Križevcima u vremenu od 1667. do 1786. godine. Za dolazak pavlina u Križevce najzaslužniji je tadašnji protonotar Hrvatskog kraljevstva Ivan Zakmardi Dijankovečki, koji je bio veliki pavlinski dobrotvor. Budući da Zakmardi nije imao potomke, gotovo sve što je imao i posjedovao ostavi je križevačkim pavlinima, tako da su bili materijalno osigurani za svoju glavnu djelatnost, zbog koje ih je i Zakmardi u Križevce i doveo, a to je osnutak škole (gimnazije) u kojoj će se obrazovati križevačka, ali i vlaška (pravoslavna) mladež. Pavlini u križevački Donji grad službeno ulaze u travnju 1667. godine, kada im je to odobrio zagrebački biskup Petar Petretić. Samostan je nastao na mjestu gdje je potpukovnik Nikola Makar prodao pavlinima zemljište s kućom, a izgradnja je počela za vrijeme priora Stjepana Fištrovića 1699. godine, a završena je za vrijeme priora Stjepana Demšića mlađeg 1721. godine, kada je zaokružen cjelokupni samostanski kompleks, koji u pravom smislu riječi je promijenio vizuru Donje grada, oko kojega se formirao trg i glavna ulica, koja i danas prolazi kroz strogi centar Križevaca. Pavlinska ostavština u aspektu inventara nije prebogata. Najvjerojatnije je veći dio inventara završio u okolnim župama, ali neki smatraju da je dosta toga odvezeno i u Mađarsku nakon ukinuća reda 1786. godine. U radu je obrađen i odnos pavlina s plemićima na primjeru posjeda u Rakovcu, Dropčevcu i Preseki. Isto tako može se vidjeti kakve su odnose pavlini gajili i s grkokatolicima, ali i ostalim crkvenim institucijama. Što se tiče umjetničkog aspekta, zaslugom pavlina Križevci danas posjeduju i vrijedna djela baroknih slikara Gabrijela Tallera i Ivana Krstitelja Ranger, dok je ovdje boravio i jedan od najpoznatijih pavlinskih kipara Aleksije Königer. Velika zasluga pavlina, zasigurno je i nastanak današnje crkve Majke Božje Žalosne u Koruškoj, koju je opjevao Nikola Benger u svojem djelu Kraljica mučenika. Budući da su križevački pavlini posjedovali brojne posjede utjecali su i na ekonomsku sliku u Križevcima, a o tome govori podataka da je već 1687. godine Gradsko poglavarstvo donijelo odluku kako se zabranjuje svima da posluju s pavlinima odnosno da im prodaju posjede i imanja. Međutim, zabrana je ubrzo ukinuta. Uz sve to, ipak najveća je pavlinska ostavština školstvo. Naime, već 1675. godine diplomom kralja Leopolda I. službeno s radom kreće pavlinska gimnazija, iz koje je kasnije nastala i opća pučka, pa narodna škola, a kojoj su na čelu bili i u njoj predavali pavlini sve do 1822. godine kada je umro nekadašnji redovnik Petar Švagelj, a koji je bio ravnatelj Narodne škole u Križevcima. Pavlinski samostan u Križevcima djelovao je i kao vjerodostojno mjesto, gdje su građani mogli pohranjivati svoje vrijednosti, ali i mjesto gdje su ljudi mogli podići zajam ili osnovati legat. Na kraju, rad donosi biografiju 101 pavlina koji su boravili u križevačkom samostanu kao i one koji su rođeni na području Križevaca. |
