| Popis: |
Iako kabaret službeno kao žanr postoji preko stotinu godinu, problem koji se javlja u teatrološkim izdanjima širom svijeta, a posebno u Hrvatskoj je kronični nedostatak teorijskog i povijesnog bavljenja žanrom. Nedostatak je evidentno uvjetovan marginalizacijom žanra kao rubne teatarske pojave u kazališnom svijetu pa i činjenicama da se od ostalih žanrova razlikuje po specifičnosti forme, sadržaja i mjesta izvedbe. Kako je kabaret kao žanr okarakteriziran multimedijalnošću i interdisciplinarnošću, tradicionalna znanost o književnosti i/ili teatrologija ne osjećaju se nadležne te prebacuju teorijsko bavljenje jedni na druge što rezultira da se znanost kabaretom bavi sporadično iako se redi o obliku s dugom i bogatom tradicijom širom svijeta. Rad će zbog toga povijesno-pregledno tematizirati žanr kabareta od njegovih postanaka u Francuskoj krajem 19. stoljeća preko Njemačke, Poljske, Hrvatske, SAD-a… Na primjerima djelovanja u ratu dodatno će se naglasiti važnost žanra kabareta kao vrlo specifične pojave koja se spontano manifestira u umjetničko-kulturno- intelektualnim krugovima u posebnim kriznim situacijama poput situacija općeg nezadovoljstva u društvu i ratovima. Posebno poglavlje rada bit će posvećeno teorijskim postavkama tri najvažnija suvremena teoretičara koji su se u svojim pionirskim radovima bavili kabaretom: Jürgen Henningsen, Michael Flesicher i Benedikt Vogel. Predstavljanjem njihovih teorija prikazat će se temeljne definicije, fenomenologija uvjeta, metode i osnove karakteristike žanra iz suvremene teorijske perspektive. |
