| Popis: |
Osnovni cilj ovog rada je istražiti sustav kriterija za procjenu kvalitete sportaša, praćenih u uvjetima realnog sportskog nadmetanja. Istraživanje se ograničilo na sportske igre koje su, gledano s aspekta procjene kvalitete sportaša, sigurno najkompleksniji oblici kinezioloških aktivnosti, čija je složenost uvjetovana suradnjom članova tima, uz istovremeno nadmetanje s protivničkim timom. Kako u košarkaškoj sredini ne postoji usuglašen stav o načinu procjene vrijednosti igrača/ekipa, ovaj je rad određeni doprinos toj problematici. Korištena su dva načina vrednovanja igrača: (1) rezultati postignuti u uvjetima nadmetanja ekipa, nazvani situacijskim učinkom i (2) rezultati dobiveni subjektivnom procjenom eksperata, nazvani stvarnom kvalitetom košarkaša. Situacijska učinakovitost košarkaša izmjerena je temeljem 13 pokazatelja situacijskog učinka koji se standardno registriraju na utakmicama, dok je njihovu stvarnu kvalitetu ocjenom 1 – 5, procijenilo 10 košarkaških trenera koji su vodili navedene momčadi, za svaku od 7 varijabli za procjenu igre u obrani i 12 varijabli za procjenu igre u napadu. Istraživanje je provedeno na uzoraku od 60 košarkaša odabranih iz skupine od 98 igrača, koji su u tijeku natjecateljske sezone 1998/99. Prve hrvatske košarkaške lige odigrali najmanje 10 utakmica po 10 minuta. Stupanj slaganja sudaca, procijenjen Cronbachovim koeficijentom, pokazuje zadovoljavajući stupanj objektivnosti skupa trenera, osim za kriterij pomaganje u obrani i napad bez lopte. Veće slaganje je postignuto u onim kriterijima koji su važniji za pojedinu poziciju. Kako bi se procijenila pragmatička/prognostička valjanost 13 standardnih pokazatelja situacijskog učinka izračunata je multipla regresijska analiza, pri čemu je kriterijsku varijablu predstavljala ukupna kvaliteta košarkaša. Dobiveni rezultati pokazali su da je pokazateljima situacijskog učinka moguće objasniti 77% kriterijske varijable, odnosno 85%, ukoliko se uz varijable situacijskog učinka uključe i varijable za procjenu njihove igračke konzistentnosti, što se može smatrati gornjom granicom prognostičke valjanosti navedenih varijabli. Istražene su razlike između košarkaša koji primarno igraju na pozicijama beka graditelja igre, beka šutera, krila, krilnog centra i centra u varijablama situacijskog učinka. Rezultati diskriminacijske analize potvrdili su hipotezu o razlikama igrača s obzirom na njihovu poziciju u igri, te omogućili potpuniji opis igrača koji primarno igraju na tim pozicijama. Za bolju procjenu ukupne kvalitete igrača, na temelju 13 pokazatelja situacijskog učinka, izvedene su varijable ukupne situacijske učinkovitosti, korištenjem deset različitih postupaka. Varijabla ukupna kvaliteta košarkaša dobivena je ponderiranim kriterijskom sustavom koji su predložili Trninić i Dizdar (2000.). Postotak objašnjene varijance ukupne kvalitete košarkaša svakom od analiziranih metoda za procjenu ukupne situacijske učinkovitosti košarkaša kreće se između 38-67%. Najveći je postotak varijance varijable ukupna kvaliteta košarkaša objašnjen varijablom ukupna situacijska učinkovitost procijenjenom PC - metodom (67%), zatim Swalginovom ponderiranom (62%) i neponderiranom (59%) BES - metodom, indeksom apsolutne učinkovitosti košarkaša (61%), djelomično ponderiranim linearnim kombinacijama 13 pokazatelja (57 i 58%), te MVP - metodom (52%). Neponderirane linearne kombinacije 13 pokazatelja imaju znatno manje zajedničke varijance od prethodno navedenih metoda, stoga ih ne bi trebalo koristiti pri procjeni situacijske učinkovitosti košarkaša. Isto vrijedi i za indeks relativne učinkovitosti košarkaša koji se može koristiti samo kao dopunski pokazatelj slike o stvarnom situacijskom učinku košarkaša. Dobivena visoka povezanost između varijabli ukupna kvaliteta košarkaša i ukupna situacijska učinkovitost ukazuje na mogućnost kombiniranja dvaju sustava za procjene kvalitete, čime bi se osigurala ekonomičnija i objektivnija procjena ukupne kvalitete pojedinog igrača. |
