| Popis: |
Ovim istraživanjem željelo se ispitati stavove gluhih, nagluhih i gluhoslijepih osoba prema prevoditeljima hrvatskoga znakovnog jezika (HZJ) u odnosu na njihove jezične kompetencije, etiku ponašanja tijekom prevođenja i osobne značajke samog prevoditelja. Ispitani su stavovi prema etičkim standardima koje prevoditelj treba poštovati tijekom prevođenja gluhoj ili nagluhoj osobi, a posebno u situaciji kada prevodi osobi sa stečenim dvostrukim senzoričkim oštećenjem – gluhoslijepoj osobi. Korisnicima usluge prevoditelja znakovnog jezika nije svejedno tko im i kako prevodi. Oni žele profesionalne stručne prevoditelje znakovnoga jezika što podrazumijeva visoku razinu kompetentnosti u najmanje dva jezika (znanje jezika i o jeziku), u našem slučaju to je HZJ i hrvatski govorni jezik, te dobro poznavanje (teorijsko i praktično) obje kulture i strogo pridržavanje etičkih principa struke. Budući da se ispitane skupine korisnika usluge prevođenja znakovnog jezika statistički značajno razlikuju u odgovorima, što je utvrđeno diskriminativnom analizom i donekle potvrđeno univarijatnom analizom varijance i post hoc analizom, ova bi pilot studija trebala poslužiti za daljnja detaljnija istraživanja odnosa pružatelja usluge prevođenja i primatelja te iste usluge – pripadnika zajednice gluhih ili zajednice gluhoslijepih osoba. |
