| Popis: |
Godinama su pri podučavanju pjevanja jedina (ili barem glavna) nastavna pomagala uz pjevačke note, klavirske izvatke ili partiture, najčešće bili tek klavir i ogledalo. Rijetke snimke slušale su se na radiju, nešto kasnije s gramofonskih ploča, kaseta i CD-a. danas već i najmlađi učenici nikuda ne idu bez svojih mobitela, mp3 ili mp4-playera te raznih drugih multimedijskih naprava s digitalnim sadržajima s kojih odjekuju njihovi omiljeni glazbeni brojevi, na kojima se nastupi najpoznatijih pjevačkih zvijezda mogu pregledavati, preslušavati, uspoređivati i komentirati 24 sata dnevno. Uza sve navedeno, tržište je zatrpano raznim muzičkim softverima i programima za glasovnu analizu koji su, u svojim test-verzijama, svima dostupni barem prvih (besplatnih) mjesec dana. Brojne verzije pjesama, arija, vokalno-tehničkih vježbi te više ili manje kvalitetnih i stručnih savjeta dostupne su na YouTubeu i učenici se njima ponekad koriste više, češće i spretnije od svojih profesora ili vokalnih pedagoga. Usprkos tome, podučavanje pjevanja u svojoj je biti isto kao i prije puno godina, kad se učilo na principu imitacije i ponavljanja. Tada je, jednako kao i danas, kvaliteta tona kod učenika uvelike ovisila o kvaliteti fraze koju su čuli od svojih profesora. Podučavanje pjevanja – bilo u grupi ili individualno – i danas zahtijeva, uz kvalitetno vokalno-tehnički postavljen glas, prije svega dobro uho, pjevačku intuiciju i instinkte profesora. Nikakva pomagala, dijagrami ni analize glasa to ne mogu bitno promijeniti, no ono što može i mora postati drugačije jest pristup podučavanju, učiteljski i profesorski odnos prema novim tehnologijama i medijima te kreativnost u njihovoj uporabi. Učenici više no ikad propitkuju kompetencije svojih profesora, uspoređuju ih s onime što čuju i vide na internetu te o svemu doživljenom i naučenom vode duge rasprave na raznim forumima, blogovima i sličnim virtualnim prostorima. Profesori glazbene kulture i umjetnosti, zborovođe i vokalni pedagozi morali bi se (ne samo zbog toga) upoznati barem s osnovama virtualnoga svijeta u kojem njihovi učenici svakodnevno traže dodatna pojašnjenja i odgovore. Za potrebe ovog članka načinjen je upitnik koji će nam dati uvid u to koliko se često i na koji način hrvatski učenici glazbenih škola i studenti muzičkih akademija koriste novim tehnologijama i medijima, s posebnim naglaskom na YouTube. Razlog tome je činjenica da je YouTube preplavljen bezbrojnim vokalno-tehničkim savjetima, vježbama i spotovima od kojih neki imaju nevjerojatnu gledanost. Naime, nije rijetkost da se spotovi i savjeti (virtualno) najpoznatijih vokalnih pedagoga ili pjevača pregledavaju i više milijuna puta. Nesumnjivo među njima ima vrhunskih stručnjaka i savjeta koji će biti od koristi svima nama koji se bavimo podučavanjem pjevanja, no trebali bismo osposobiti svoje učenike i studente da budu u stanju definirati, prepoznati i razdvojiti korisno od nekorisnoga, zanimljivo od nezanimljivoga kao i ispravno od neispravnoga u svakom aspektu vokalne tehnike. Podučavanje ispravnog načina pjevanja u takvom se kontekstu čini nedostatnom zaštitom vokalnog instrumenta, a stilske nedoumice benignim dijelom vokalno-tehničkih razmimoilaženja. Zbog toga nove tehnologije u rukama vokalnih pedagoga i zborovođa moraju postati izazov i izvor kreativnosti u nastavi. |
