| Popis: |
Unutar znanstveno-metodičkog, književno-povijesnog, književno-teorijskog i priređivačkog rada Dragutina Rosandića, značajno mjesto u hrvatskoj znanosti o književnosti zauzimaju njegovi književno-znanstveni prilozi (studije, kritike, prikazi, recenzije, osvrti) vezani uz različita književno-povijesna razdoblja, analize i ocjene književnih djela, priređivački rad na lektirnim djelima te izradu književnih portreta. U radu se analiziraju autorovi književno-znanstveni tekstovi, njihova metodologija, predmet znanstvenog interesa, s posebnim naglaskom na njegovu interpretaciju zavičajnih književnih tekstova, od djela Vjenceslava Novaka, preko Jure Turića, Mile Budaka do Jure Karakaša, Grge Rupčića i dr. Uočeni autorov raznoliki književno-znanstveni interes, istančanog osjećaj za estetiku izričaja, odlikuje polifonija znanstvenih pristupa (od teorije recepcije, preko impresionionističkog, strukturalističkog, semiotičkog, naratološkog do kulturološkog pristupa), uz primjenjivost na analizu zavičajnog književnog opusa. Implementiranje književno-znanstvenih tekstova u metodičke znanosti, prijenos književne estetike u čiteteljski književni obzor jesu odlike po kojima Dragutin Rosandić zauzima posebno mjesto u hrvatskoj književnoj, metodičkoj znanosti i umjetnosti, pri čemu njegovo prepoznavanje i afirmacija zavičajnih obilježja u književnim tekstova ima iznimnu vrijednost. |
