| Popis: |
Rad je podijeljen u pet cjelina kako bih napravila najprije uvod u materiju koju obrađujem, a onda najviše vremena i prostora posvetila samoj naslovnoj temi rada. O jeziku elektroničkih medija i društvenih mreža može se pisati iz različitih kutova gledanja. U radu se koristi analitičko- istraživački način rada. Uloga medija u društvu (naročito suvremenih elektroničkih i interneta) daje nemjerljiv doprinos prenošenju informacija od pošiljatelja do primatelja, a odlikuje ih brzina prenošenja i aktualnost događaja o kojemu se piše – izvješćuje. Jezik kojim se elektronički mediji uveliko se razlikuje od standardnoga jezika, u pravopisnim i gramatičkim zakonitostima. On je na granici pismenoga i usmenog. Odlikuje ga puno posebnosti, a postavlja se pitanje može li se uopće nazvati jezikom, o čemu se spore jezikoslovci. Sagledavajući sve njegove specifičnosti (od ortografskih, morfoloških, sintaktičkih do semantičkih) možemo zaključiti kako se radi o jednome parajeziku, kojemu sam dala naziv virtualni jezik jer je specifičan za pisanje i prenošenje poruka upravo u virtualnom svijetu facebooka, chata, SMS-a i web portala. U navedenim primjerima s društvenih mreža može se vidjeti kako se taj jezik odlikuje ga uporaba raznih kratica, anglizama, trotočja tamo gdje ne bi trebalo biti, vulgarizama, dijalektalizama itd. Različit je u interpersonalnoj komunikaciji (SMS- ovi, e-mailovi) i komunikaciji s više komentatora (Facebook, pričaonica (chat). |
