| Popis: |
U članku se polazi od činjenice je Ivanovo evanđelje, ako ga uspoređujemo sa sinopticima, evanđelje vjere i svjedočanstva. Tijesna povezanost ovih dviju tema očita je kako na početku (1, 7) tako i na kraju evanđelja (19, 35). Autor članka postavlja si za cilj ukratko izložiti ove dvije ivanovske teme i otkriti njihov međusobni odnos. U prvom dijelu semantičkom metodom obrađuje se glagol vjerovati (pisteuo) u Ivanovom evanđelju. Analiziraju se i termini bliski glagolu vjerovati kao npr. vidjeti, slušati Isusa, doći k njemu, slijediti ga, poznavati. Na kraju se dolazi do zaključka da vjerovati kod Ivana znači prihvatiti svjedočanstvo objave koja nam po Isusu dolazi od Boga, prihvatiti Isusa kao jedinog objavitelja i posrednika spasenja i uz njega životom prianjati. Zrela vjera sastoji se u punom zajedništvu života s Isusom i nužno uključuje javno priznanje Isusa riječju i međusobnom ljubavlju, tj. svjedočanstvo života. U drugom dijelu članka obrađuje se tema svjedočanstva u Ivanovom evanđelju. Nakon kraće semantičke analize glagola svjedočiti (martyreuo) i imenice svjedočanstvo (martyria) sinkroničnom metodom se više ili manje detaljno analiziraju glavna mjesta u Ivanovom evanđelju gdje se ova dva termina nalaze. Detaljnije se obrađuje svjedočanstvo Ivana Krstitelja, kao model svjedoka u četvrtom evanđelju. Manje detaljno se analizira govor o Isusovu svjedočanstvu, o svjedočanstvu Duha Svetoga i Isusovih učenika, te na kraju o svjedočanstvu ljubljenog učenika i ivanovske zajednice. U zaključku se povlače poveznice između dviju tema. Autor zaključuje da nas Ivanovo evanđelje uči da se vjera uvijek temelji na svjedočanstvu: na prihvaćanju Isusova svjedočanstva i na prihvaćanju svjedočanstva drugih za Isusa. Na današnjem je kršćaninu da se aktivno uključi u lanac svjedoka koji je i njega doveo do vjere, da živi svoju vjeru vođen Duhom kao iskustvo autentičnog zajedništva s Bogom. |
