| Popis: |
Uvodnom dijelu rada kroz teorijski koncept želi se istažiti kako za pojedince i obitelji koji intenzivno žive svoju duhovnost kroz duhovne prakse te aktivnim sudjelovanjem u životu svojih vjerskih zajednica, dolazi do promijene percepcije stresnih okolnosti što utječe na razvoj sposobnosti za nošenje sa stresom, čime se smanjuje potencijalni štetni utjecaj stresa na mentalno i fizičko zdravlje pojedinca kao i na funkcioniranje obitelji i šire zajednice. Stoga je cilj ovog rada dobiti detaljniji uvid u to kako duhovnost i duhovna iskustva kod osoba u karizmatskim zajednicama smanjuju potencijalni štetni utjecaj stresa na zdravlje pojedinca i obitelji te na taj način potiču održavanje mentalnog zdravlja. Rad se temelji na kvalitativnom istraživanju metodom polustrukturiranog intervjua. U istraživanju je sudjelovalo 12 pripadnika karizmatskih zajednica „Dobri Pastir i Maranatha“. Pri odabiru sudionika istraživanja koristilo se namjerno uzorkovanje. Veličina uzorka definirana je prema principu postizanja teorijskog zasićenja. Sadržaji intervjua su trans kriptirani i obrađeni postupkom kvalitativne analize. Analizom iskustava sudionika istraživanja rezultati pokazuju kako duhovnost predstavlja resurs osnaživanja i izvor snage za promjene ali i izvor mentalnog zdravlja. Prema iskustvima sudionika istraživanja duhovnost je vrlo važan resurs u sprečavanju depresije, emocionalnih strahova te u očuvanju i održavanju mentalnog zdravlja. Osobni subjektivni vjerski identitet je povezan s očuvanjem zdravlja i s blagostanjem. Pozitivne emocije koje proizlaze iz subjektivnog duhovnog iskustva mogu pomoći u prevladavanju svakodnevnih stresnih situacija i mogu utjecati na fiziološko funkcioniranje tijela. Zaključno se želi naglasiti kako subjektivna religioznost predstavlja izvor za mentalno zdravlje. Bez obzira je li Bog kao duhovna dimenzija objektivno stvarna ili ne, bez obzira na vjersku pripadnost, pohađanje vjerske zajednice i održavanje rituala, samo razmišljanje o Bogu i povjerenje u Boga, mogu imati korisnost za zdravlje i dobrobit (Hodge, 2008.). Stoga za ispitanike, duhovnost ima važnu ulogu, jer može proizvesti vjeru i nadu odnosno pozitivna očekivanja koja predstavljaju potencijalni zaštitni faktor od fizičkih i emocionalnih bolesti. Iako su vjera i nada subjektivne naravi, očito su dovoljne da uzrokuju iskorjenjivanje simptoma bolesti i patogenih procesa (Levin, 2001.). Iz dosada navedenog se može iščitati da je prema iskustvima sudionika istraživanja duhovnost vrlo važna za sprečavanje depresije, emocionalnih strahova i održavanje mentalne i opće dobrobiti. |
