| Popis: |
Farmakokinetikom utvrđujemo početak, trajanje i učinak lijeka u odnosu na koncentraciju, ovisno o kemijskim osobinama lijeka i čimbenicima vezanim uz pacijenta. Kritično oboljeli pacijenti imaju velik rizik za nastanak po život opasnih infekcija, te posljedičnog razvoja sepse i septičnog šoka te multiorganskog zatajenja. Od iznimne je važnosti primjeniti adekvatnu antimikrobnu terapiju kritično oboljelih pacijenata kako bismo povećali njihove izglede za izliječenje Najvažnije smjernice koje se moraju ispoštivati kod primjene antibiotika su: što ranije započeti liječenje, posebno nakon pojave prvih znakova sepse ; empirijska primjena antibiotika sa širokim spektrom djelovanja i adekvatno doziranje antibiotika! U posljednjih je godina veliki izazov u intenzivnoj medicini odrediti pravu dozu jer patofiziološke promjene povezane s kritičnim stanjem pacijenta utječu na farmakokinetiku uglavnom hidrofilnih antimikrobnih lijekova. Mnogobrojna su stanja u kritično oboljelih koja istodobno mogu utjecati na farmakokinetiku (akutna ozljeda bubrega, sepsa, promjene u proteinima...), što posljedično komplicira prediviđanje odgovarajuće koncentracije antibiotika i najčešće se očituje subdozirnjem pacijenta, odnosno primjenom nedovoljne doze. Promjene u farmakokinetici stoga imaju značajnu važnost u primjeni antibiotika u sestrinskoj praksi. Naglasak je stavljen na provjeru nužnosti brze primjene novog antibiotika u slučaju promjene u terapiji, kontrola trajanja infuzije antimikrobnih lijekova, poštivanje rasporeda doziranja, istovremena primjena prve inicijalne „loading“ doze i kontinuirane infuzije kada se vremenski - ovisni antimikrobni lijekovi daju putem kontinuirane infuzije. |
