| Popis: |
U ovom radu opisane su dosadašnje spoznaje i postupci suzbijanja tekuti u peradi te istraživanja (biopredatori tekuti, vakcinacija, entomopatogenične gljive itd.) na rezultatima kojih će se u skoroj budućnosti temeljiti program njihove eradikacije. Invazija peradarskih nastambi s tekuti ima za posljedicu zdravstvene i proizvodne probleme kokoši, koji se na kraju proizvodnog ciklusa očituju kao velika gospodarska šteta. Zasad još uvijek ne znamo dovoljno biologiju grinja, što je i razlog naše neučinkovitosti u borbi protiv njih. Trenutno, peradari se najčešće koriste kemijskim akaricidima jer drže da će se njihovom uporabom najbrže riješiti tekuti, no uglavnom njihove želje ostaju neispunjene budući da korišteni pripravci teško dospijevaju do grinja jer su one u skrovitim mjestima ili na domaćinima duboko ispod perja. Poradi toga, nužno je koristiti kombinaciju više uobičajenih i alternativnih metoda suzbijanja da se ostvari neki uspjeh i broj tekuti održi na podnošljivoj razini jer će tada šteta biti manja. Naime, dok je hematopoetski sustav životinje u stanju kompenizirati manjak krvi koju grinje posišu, do tada i nema neke veće štete, no kada broj tekuti dosegne kritičnu masu nastaju zdravstveni i proizvodni problemi. Zbog toga je važno provoditi kontrolu tijekom proizvodnje da bi se na vrijeme reagiralo. |
