| Popis: |
U Europskoj uniji (EU) velika se pažnja poklanja restauraciji vodotoka odnosno njihovom vraćanju u stanje što bliže prirodnom. Restauracija uključuje i prisutnost nanosa drvenih ostataka u vodotocima koji stabiliziraju korita, sprečavaju pronos sitnozrnatog materijala, usporavaju brzinu toka te sudjeluju u stvaranju različitih staništa za brojne vrste. Zbog svoje važnosti drveni ostaci poput cijelih stabala, korijenja i grana (krupni drveni ostaci, eng. Large Woody Debris) te manjih grana, grančica i lišća (sitni drveni ostaci, eng. Coarse Woody Debris) unose se u restaurirane vodotoke tamo gdje ih u antropogeno izmijenjenom okolišu nema. Potreba ovakvih restauracijskih zahvata svoje uporište ima i u propisima EU i Republike Hrvatske kao što su Okvirna direktiva o vodama i Uredba o standardu kakvoće voda, u kojima su oni sadržani u hidromorfološkim elementima kakvoće voda. Za razliku od velikog dijela prostora EU vodotoci i jezera, kao i njihov okoliš, na području NP Plitvička jezera u prilično su prirodnom stanju, uključujući i prirodno nastale nanose drvenih i drugih biljnih ostataka u njima. Brojni stručni i znanstveni članci predlažu načine restauracije drvenih nanosa, njihovu količinu i mogućnosti upravljanja njima. Veći dio tih smjernica nije primjenjiv na području Parka zbog već postojećeg prirodnog ili doprirodnog stanja i specifičnosti vodotoka i jezera sa sedrenim barijerama. Stanište Sedrene barijere krških rijeka Dinarida (32A0) na području EU, kao ciljni stanišni tip Natura 2000, nalazi se samo u Hrvatskoj te se aktivne mjere upravljanja tim staništem tek trebaju definirati. Tu svakako ulazi i mogućnost intervencije u prirodne i doprirodne nanose drvenog i drugog biljnog materijala koji može dovesti do promjena smjerova kretanja vode, presušivanja pojedinih barijera, nakupljanja velike količine nanosa na sedrenim barijerama, povećanja koncentracije organske tvari i sl. Razmatranja jesu li mjere pomicanja ili uklanjanja nanosa iz vodotoka i jezera potrebne ili ne, tema su ovog članka. |
