| Popis: |
Modeli imaju izniman značaj u različitim znanstvenim kontekstima i njihovo stvaranje odnosno modeliranje nerazdvojni je dio znanstvenih aktivnosti. Znanstvenici provode puno vremena izgrađujući, testirajući, uspoređujući i revidirajući modele. Model možemo definirati kao svjesno konstruiranu predodžbu stvarnosti, kao oruđe za postavljanje i dokazivanje hipoteza odnosno formuliranje ideja, kao približni prikaz sustava ili procesa odnosno aproksimaciju stvarnosti koja omogućuje opis kompleksnih fenomena itd. Općenito, razlikujemo mentalne ili misaone modele pomoću kojih predviđamo posljedice akcije, materijalne ili fizičke modele, matematičke modele pomoću kojih opisujemo realni sustav matematičkim jednadžbama s ciljem analize, projektiranja i optimiranja sustava za koji je model izrađen, konceptualne modele uz pomoć kojih primjerice vizualiziramo probleme te računalne ili simulacijske modele. Nadalje, u znanosti nailazimo na najrazličitije tipove modela koje primjerice nazivamo fenomenološki, razvojni, testni, teorijski, heuristički, imaginarni, modeli-igračke, zamjenski, analogni itd. Neki od slavnih modela iz znanstvenih teorija su primjerice Bohrov model atoma, Lorenzov model atmosfere, Lotka-Volterrin model predacije, model Watsona i Cricka strukture DNA molekule, Malthusov model i Verhulstov model dinamike populacije, Kuhlthau model pretraživanja informacija itd. Cilj ovoga rada je ilustrirati ulogu modela u znanosti s jedne strane kao temeljenog instrumenta u znanosti, a s druge strane kao krhku zamišljenu predodžbu odnosno fikciju znanstvenika |
