| Popis: |
U radu se predstavljaju tri pristupa upravljanja razlikama koji se mogu primijeniti u organizacijama javne uprave. Upravljanje razlikama u širem smislu označava niz mjera koje se primjenjuju kako bi se upravljalo razlikama koje postoje između zaposlenika pojedine organizacije, ali i kako bi se raznolikost koja postoji u društvenoj okolini preslikala u sastav radnog kolektiva pojedine organizacije. Prva su dva pristupa upravljanja razlikama starija, a riječ je o politici jednakih mogućnosti u zapošljavanju i politici afirmativne akcije čiji je cilj, većinom zakonodavnim mjerama, osigurati zapošljavanje pripadnika manjinskih skupina, odnosno pripadnika skupina koje svojim obilježjima odudaraju od sastava većinskog stanovništva. Novi pristup naziva se upravljanjem raznolikošću te se temelji na široku shvaćanju razlika i na uviđanju koristi koje proizlaze iz osiguranja različitosti zaposlenika za organizaciju, zaposlenike u organizaciji te društvo u cjelini. Uz teorijski prikaz triju pristupa upravljanja razlikama, rad daje uvid u primjenu tih pristupa u nekim europskim državama i gradovima te u postojeću razinu primjene pristupa upravljanja razlikama u javnoj upravi Republike Hrvatske. Kako se uviđa da Hrvatska posebno zaostaje u primjeni upravljanja raznolikošću, koji je najnoviji i najobuhvatniji pristup, u radu se iznose preporuke za njegovo unaprjeđenje. |
