| Popis: |
Disregulacija spavanja je jedna od bitnih značajki demencije, a novija istraživanja su pokazala i vezu između kraćeg vremena spavanja u srednjoj životnoj dobi i kasnijeg rizika za razvoj demencije, čime se interes za mehanizme u podlozi poremećaja spavanja pomiče i u domenu razvijanja ranih indikatora te ranih intervencija kod onih za koje se ustanovi rizik za razvoj demencije. Oko 25% onih s blagom i umjerenom te čak do 50% onih s teškom demencijom ima neke poremećaje spavanja, što ih čini bitnim ciljevima farmakoloških i nefarmakoloških intervencija kako bi se popravila kvaliteta života i usporila progresija bolesti. Pretpostavlja se da su razlog za javljanje promjena u cirkadijanom ritmu u Alzheimerovoj i drugim demencijama degenerativni procesi koji zahvaćaju hipotalamus, specifično suprahijazmatsku jezgru, ali i moždano deblo. Zahvaljujući promjenama u arhitektonici sna, osobe s demencijom općenito provode manje vremena u sporovalnom spavanju i REM fazi, a više u ranijim stadijima, što može utjecati na progresiju bolesti. Osim promjene duljine, obrasca i kvalitete spavanja, u demencijama možemo očekivati javljanje i poremećaja u REM fazi, sindrom nemirnih nogu, opstruktivnu apneju u snu, te poremećaj periodičkih kretnji udova. Osim uspostavljanja rutine, održavanja dostatne razine fizičke aktivnosti, primjerenog izlaganja svjetlosti, te liječenja mogućih podležećih stanja, potrebno je u slučaju poteškoća sa spavanjem razmotriti i revidiranje terapije, jer neki često korišteni antidepresivi ali i antidementivi mogu utjecati na spavanje osoba s demencijom. |
