| Popis: |
U ovom radu istražuje se pitanje deforestacije u mletačkoj Dalmaciji od početka 16. do kraja 18. st. Polazi se od temeljnog pitanja, jesu li Mlečani zaista uništili sve dalmatinske šume i do koje mjere su pridonijeli procesu deforestacije na tom prostoru? Analizom relevantnih izvora i korištenjem odabrane literature iz područja historiografije, ekohistorije i prirodnih znanosti nastojalo se dokazati da se radi o složenu problemu za čije se rješenje moraju uzeti u obzir različiti faktori. Mlečani su svojim prisustvom i centraliziranom upravom zasigurno utjecali na sveukupan proces degradacije šumskih površina. Dalmatinske šume bile su vrijedan izvor ogrjevnog drva za metropolu i u manjoj su mjeri služile brodogradnji u venecijanskom Arsenalu. Senat u Veneciji izdao je brojne regulacije za očuvanje tih šuma i rezervirao je dostatne količine za potrebe Grada na laguni. Međutim, dalmatinske šume nisu bile primaran izvor drva Venecije, koja se uglavnom opskrbljivala na području Terreferme odnosno u neposrednoj blizini grada. Postoje i drugi razlozi za deforestaciju na području današnje Dalmacije. Lokalno stanovništvo u velikoj je mjeri pridonijelo nastanku tog procesa. Stočarstvo je, kao glavna gospodarska aktivnost dalmatinskog stanovništva, snažno utjecalo na proces deforestacije. Paljbom i krčenjem ugrozile su se velike šumske površine, koje se, zbog specifičnih geomorfoloških karakteristika terena, nisu nikad oporavile. Trgovina drvom i brodogradnja su, također, pridonijele prekomjernom iskorištavanju šuma, što se posebno primijetilo u slučaju otoka Korčule. Tamo se vidio oštar sukob vlasti i stanovništva te nepremostiv razdor u interesima dviju strana. Neprestani ratovi i opće siromaštvo dodatno su utjecali na negativno stanje šuma kroz čitavi rani novi vijek. Demografski razvoj u 18. st. ubrzao je širenje svih dosad navedenih procesa. U konačnici, ne smije se zanemariti da je u ranom novom vijeku drvo primaran izvor energije i da se koristilo u gotovo svakom aspektu života. Venecija je u 18. st. pokušala okončati preveliku ovisnost dalmatinskog stanovništva o stočarstvu i pritom poboljšati uvjete poljoprivrede. Takva je reforma bila samo djelomično uspješna i procesi deforestacije nisu zaustavljeni. Isto tako, državna šumarska politika nije se razvila u skladu s tendencijama ostalih država, za razliku od Habsburške monarhije gdje se pod Marijom Terezijom razvilo moderno šumarstvo. |
