| Popis: |
S obzirom na napetosti i neslaganja oko odgovora na pitanje koja je uloga religije ili institucionalizirane religijske zajednice u javnom diskursu, osobito gledom na političku zajednicu, potrebno je predstaviti neke teoretske uvide važne za razumijevanje odnosa Crkve i države u uvjetima moderne liberalne države. Stoga se u prvom poglavlju govori o odnosu politike i religije iz perspektive filozofije, naslanjaju-ći se osobito na razmišljanja Jürgena Habermasa. Laičnost u smislu sekularnosti, tj. odvojenosti državnih institucija i Crkve kao institucije ne oslobađa vjernike njihove građanske i političke odgovornosti za zajednicu u kojoj žive. Religiozni građani pozvani su na jednak način sudjelovati u javnom diskursu o pitanjima koja se tiču politike i države u kojoj žive kao i nereligiozni građani upravo zbog toga što su kao građani jednako odgovorni za funkcioniranje države i jer se to njih kao građana u prvom redu i tiče. Pritom su dužni svoja uvjerenja izreći jezikom prikladnim javnom diskursu. S druge strane, nereligiozni gra-đani trebali bi biti spremni religiozne građane koje susreću u javnom političkom diskursu prihvaćati kao ravnopravne sudionike u procesu javne uporabe razuma. Pozitivan doprinos stvaranju konstruktivnog odnosa politike i religije u javnom diskursu može dati filozofija, koja se u posljednje vrijeme i sama sve više bavi pitanjima i politike i religije. U drugom poglavlju, služeći se analizama sociologa Hansa Joasa, suprotstavljaju se teze protivnika i zagovornika religije koje se obje pokazuju kao neodržive: 1. modernizacija društva nužno vodi u sekularizaciju ; 2. sekularizacija vodi u moralnu propast. Prva teza pokazala se pogrešnom između ostaloga i zbog pogrešnoga razumijevanja religije zagovornika te teze. Drugu tezu opovrgava iskustvo modernih sekularnih država u kojima se nije dogodila moralna propast. Opovrgavanje teze o sekularizaciji poziva na novo promišljanje o bîti religije i modernizacije, a opovrgavanje teze o moralnoj destrukciji poziva na novo promišljanje o povezanosti morala i religije. To obje strane obvezuje na novi napor i ulaganje u stvaranje odnosa međusobnog 428 Nenad Malović, Laičnost – prilike i zablude povjerenja i dobronamjernosti. Treće poglavlje bavi se činjenicom pluralnosti sekularne države i važnošću političkoga u kontekstu civilnoga društva. Raspravlja se o mjestu i ulozi religije i organizirane religijske zajednice u civilnom društvu s naglaskom na značenje i posljedice (i za državu i za Crkvu) prihvaćanja principa vjerske slobode i privatnog karaktera vjere. Nerazumijevanje (namjerno ili nenamjerno) ovih principa dovodi do devijacija u odnosima države i Crkve. U zaključku se donose neke prilike i zablude (o) laičnosti. |
