| Popis: |
Dnevnik se kao jedan od manje formalnih oblika vrednovanja nečije sposobnosti čitanja čak u svjetskim razmjerima još uvijek nedovoljno primjenjuje u kontekstu usvajanja stranoga jezika. Budući da njegova uporaba omogućuje uvid u višeslojni, ali nužno interaktivni, proces prepoznavanja leksika, sintaktičke analize, tvorbe značenja, stvaranja strukture teksta u čitateljevoj svijesti i njegova kritičkoga odnosa prema pročitanome, ujedno postaje snažno sredstvo za postupni sustavni razvoj strategijskoga pristupa čitanju, osobito na metakognitivnoj razini. Strategijski osviješten čitatelj u pravilu teži stjecanju potpune samostalnosti, čime preuzima na sebe odgovornost za svoj rezultat razumijevanja, a time i za svoj akademski uspjeh, s obzirom na činjenicu da je čitanje temeljna kognitivna vještina o kojoj bitno ovise postignuća u akademskom okruženju. Rad se zasniva na istraživanju provedenome na uzorku od 22 studentice jednoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a cilj mu je utvrditi što nam dnevnik otkriva o individualnoj aktivnosti čitanja te koje su njegove glavne prednosti i eventualni nedostaci. Ispitanice su imale zadatak pročitati tematski im prilagođen ekspozicijski tekst na engleskome jeziku u zadanome razdoblju i istovremeno unositi bilješke tako da su u prvom dijelu dnevnika birale jedan od ponuđenih odgovora (da ili ne) u vezi s uporabom već navedenih strategija, dok su u drugome dijelu dopunjavale rečenice podacima o prepoznavanju problema nastalih tijekom svakoga čitanja i njihovome rješavanju, samovrednovanju nakon svake od tih aktivnosti i smislenome planiranju daljnjega čitanja. Nakon što su dnevnici prikupljeni, individualno je proveden kraći intervju radi eventualnoga pojašnjenja dnevničkih zapisa. Prikupljeni su podaci analizirani pomoću kvantitativno-kvalitativne metodologije, a rezultati su pokazali da su dnevnici čitanja korisni za stjecanje spoznaje o unutarnjem svijetu pojedinca tijekom čitanja s naglaskom na strategijskome promišljanju samoga procesa te se preporučuje njihova češća uporaba ne samo u znanstveno-istraživačke nego i nastavno-praktične (dijagnostičke) svrhe. |
