| Popis: |
Ispjevavši četverostruko rimovanu dvanaesteračku "Juditu" Marulić je zaslužio i dobio naziv Oca hrvatske književnosti. Spomenuvši u posveti "Judite" začinjavce, jasno je dao do znanja da nije stvarao iz ničega, tj. da njegovo djelo izranja iz bogate ranije knjiške i književne djelatnosti. Polazeći od srednjovjekovnih spomenika na svima trima hrvatskim povijesnim pismima (latinica, glagoljica i ćirilica), u radu se interpretira zašto nije nimalo neočekivano da je baš srednja Dalmacija iznjedrila Oca hrvatske književnosti. Cilj je interpretacije ukazati: 1) na kontinuitet razvoja hrvatske pisane kulture, 2) na tropismenost kao jednu od temeljnih značajki hrvatskoga kulturnog identiteta, 3) na prakse standardne pismenosti (čitanje i pisanje) kao jamstva napretka pojedinca, zajednice i naroda. Tekuća Godina čitanja obvezuje da se o navedenim idejama promišlja upravo na Marulićevu primjeru. |
