| Popis: |
Već dvije tisuće godina, izgovorena i pisana riječ okosnice su naših života i svjedokinje povijesnoga ljudskog napretka, no unatoč svim iskustvima i mijenama upravo se s knjigom, tom čuvaricom vremena, i dalje ne mogu nadmetati svi drugi vidovi izobrazbe. U okvirima europske zajednice država (kojoj pripada i Hrvatska) i engleskoga kao glavnog priopćajnog jezika današnjice, ovaj rad stoga pokušava opetovano ukazati na neprolaznu vrijednost star(ij)e knjige, navlastito hrvatske rječničke baštine, i to ne samo u prijevodnome nego i u rječotvornom smislu, odnosno u pogledu nadahnuća za oblikovanje i usustavljenje hrvatskoga nazivlja kao odgovora na nove potrebe. |
