| Popis: |
Povijesnost jednog naselja uz mnoge aspekte života toga naselja nužno uključuje i vjersku, odnosno religijsku komponentu, koja je oblikovala povijest u smjeru duhovne, političke, kulturne i ekonomske dinamike života. Crkvena povijest Gorjana pokazuje tipičnu dinamiku uspona i pada naselja, od važnog urbanog i feudalnog predosmanlijskog centra, do seoskog naselja i župe Đakovštine. Razvoj visokog vjerskog života u Gorjanima prisutan je od osnivanja župe, koja se prvi puta u izvorima spominje 1331. godine, iako je nesumnjivo starija, s obzirom na darovnicu Bele IV. iz 1244. Procvat vjerskog života Gorjani doživljavaju u vrijeme moćne feudalne palatinske obitelji Gorjanskih, u čije vrijeme Gorjani prerastaju od plemićke utvrde s podgarđem u pravi srednjovjekovni urbani centar. Dovođenjem dominikanaca u Gorjane 1347., kao i franjevaca u Voćin, pokazuju visoku kulturnu i duhovnu razinu gospodara Gorjana, ali i praćenje suvremenih duhovnih kretanja na razini opće Crkve, gdje su prosjački redovi bili nosioci urbaniteta i obnovnih ideja. Dominikanski samostan sv. Marije Magdalene, župna crkva sv. Petar i Pavla kao i kapela sv. Tri Kralja iz 14. stoljeća svjedoci su vjerskog života i bogate crkvene povijesti srednjovjekovnih Gorjana. Provala Osmanlija u Slavoniju nakon Mohača 1526. i desetkovanje kraljevske vojske kod Gorjana 1536. zaustavili su urbani i vjerski život grada. Nakon protjerivanja Osmanlija Gorjani ulaze u sastav vlastelinstava đakovačkih i bosanskih biskupa. Obnavlja se i vjerski život, prvo po oslobođenju izgradnjom drvene crkve, a zatim 1788. barokne župne crkve sv. Jakoba. Gorjani time nastavljaju srednjovjekovnu tradiciju župnog središta, ali urbani život srednjovjekovnog grada s njegovom duhovnom dinamikom nikada više neće biti obnovljen. |
