| Popis: |
Ovaj rad progovara kroz forme i figure filozofije dijaloga o temeljnim principima i načelima međuljudskih odnosa koji su ujedno i temelj obiteljskog života. U spekulativnom hodu od individualne izoliranosti i zatvorenosti pa do potpune otvorenosti drugome, čovjek prolazi kroz cijeli niz vanjskih i unutarnjih sukoba stoga kroz ontologiju altruizma Buber pokušava odrediti čovjeka i njegovo djelovanje utječući se formuli supstancijalno otvorenoj otajstvu religije. Struktura čovjeka je bitno dijaloška. Vlastito ontološko stanje ovisi i definirano je drugim. Čovjek je čovjek samo zato što je u odnosu od samoga početka. Taj odnos se temelji na dijalogu i ljubavi koja je princip jedinstva i različitosti, princip zajedništva, temelj obitelji, način realizacije čovjekove egzistencije. Ući u dijalog znači izići iz vlastitog individualizma, vlastitog egoističnog kruga i spontano se otvoriti stvarnosti drugoga. Buber odnosima među ljudima i njihovim susretima daje metafizički karakter. Živjeti zajedno nije tek puki slučaj nego milost, stoga su ljudski susreti i njihovo zajedništvo slika pravog i istinskog susreta s Bogom. |
