| Popis: |
Rijeka na prvoj hrvatskoj seriji razglednica od 1889. do 1890. u nakladi Stabilimento tipografico Fiumano Riječka serija razglednica, koja broji četrdesetak primjeraka, prva je te vrste u hrvatskom kontekstu te je nastala po uzoru na slične koje su se osamdesetih godina 19. stoljeća pojavile u Njemačkoj, Austriji i Italiji. Ova serija „dopisnica sa slikom“ prethodi prvim litografskim razglednicama na prostoru Hrvatske, te su prije nje poznate svega tri hrvatske razglednice koje su tipološki svrstane u "ilustrirane dopisnice", te se zbog forme smatra prvim „klasičnim razglednicama“ na području Hrvatske. Motivi na razglednicama predstavljeni su u maniri prezentacije tadašnje Rijeke. Novi medij razglednice poslužio je tiskari Stabilimento tipografico Fiumano da u kulturno-turističke svrhe predstavi vizualni identitet Rijeke, motivima luke, tunela, mosta i kanala preko Rječine, novosagrađenim objektima, te okolicu Rijeke motivima Bakra, Lovrana i lječilišta Opatije s novim hotelima, šetnicom i parkom. Stabilimento tipografico Fiumano, kao autoritet tadašnjeg riječkog tiska, pazeći na političko-upravne uvjete ; tiska, distribuira, oglašava i prodaje razglednice na kojima koristi njemački, mađarski, talijanski i hrvatski jezik. Temeljem dnevnih novina La bilancia i La Varieta iste tiskare, mogu se pratiti dinamika izdavanja te podaci o motivima, prodajnim mjestima i kvantiteti distribucije, čime se jasnije razumije koji značaj je imao „novitet“ razglednica u tadašnjem prezentiranju Rijeke kao kulturnog središta. Uvidom u velik broj privatnih i javnih zbirki razglednica u Hrvatskoj i pojedinih privatnih zbirki razglednica u inozemstvu, od četrdesetak razglednica navedenih u novinama pronađeno je više od polovine, što je omogućilo sustavniju analizu, te uočavanje drugih sudionika pri izradi razglednica poput V. Turati inc. (talijanska tvrtka oznake suradnika) i F.W. Ph. (oznaka fotografa). Sakupljanje razglednica kao vid kulture započelo je krajem XIX. stoljeća, a njezin najveći intenzitet bio je tijekom "zlatnog doba razglednica" od 1898. do 1918. godine, kada je veliki broj imućnih obitelji imao zbirke posložene u albume. Razglednice koliko god bile vizualno-turistički medij, treba sagledavati i u kontekstu mnogoslojnog izvora koje svojim vizualnim identitetom, tekstualnom ali i drugim porukama koje nose, bivaju prvoklasni izvor neposrednih informacija. Današnje zbirke razglednica često su dio mnogih kulturnih institucija, te pomažu pri raznim urbanističkim, arhitektonskim, etnografskim, filološkim, povijesnim, povijesno-umjetničkim, i sličnim istraživanjima i prezentacijama. |
