| Popis: |
Činjenica da je elektropećna prašina opasan tehnološki otpad kao i to da nije moguće njezino izravno odlaganje na tlo, pokazuje potrebu njezina prevođenja u neopasan otpad koji je moguće zbrinuti bez naknadnoga štetnog djelovanja na okoliš. S razvojem ekološke svijesti i s unapređenjem zakonskih propisa kojima se osigurava zaštita okoliša i gospodarenje otpadom, pristupilo se sustavnom rješavanju problema elektropećne prašine - opasnog tehnološkog otpada, i to kako s ekološkoga tako i s gospodarskog stajališta, što je imalo za posljedicu razvoj različitih postupaka oporabe elektropećne prašine. Pristupi svjetskih stručnjaka rješavanju problema elektropećne prašine kao opasnog otpada bili su različiti i rezultirali su razvojem različitih procesa. Dok su jedni rješenje problema vidjeli u eluciji teških metala, drugi su svoja istraživanja usmjerili u razvijanje procesa za njihovu ekološku inaktivaciju, odnosno kemijsku imobilizaciju, nakon čega se tako obrađeni otpad može odložiti na tlo bez opasnosti od negativnog utjecaja na okoliš. Različiti su autori u iznalaženju rješenja za zbrinjavanje elektropećne prašine dosegli i različite rezultate u svojim istraživanjima, pa su neki od razvijenih procesa danas već i potpuno komercijalizirani, te se više ili manje primjenjuju u svijetu, neki su na razini pilot-postrojenja ili pak u laboratorijskim razmjerima. U ovom je radu dan pregled do sada razvijenih i komercijaliziranih procesa koji se uglavnom primjenjuju u oporabi elektropećne prašine, dok su manjim dijelom prikazani procesi njezine inaktivacije, odnosno stabilizacije prije trajnog odlaganja. |
