| Popis: |
SAŽETAK - Iznimno brzi razvoj molekularne biologije omogućio je sustavna istraživanja gena i njihove funkcije, te ustanovio novu biološku disciplinu - genomiku. Strukturna i funkcijska genomika nudi neslućene mogućnosti u područjima humane i veterinarske medicine, napose u genetici, imunologiji, vakcinologiji, farmakologiji i kliničkoj patologiji, kao i u veterini. U ovom je potonjem području, napredak genomike revolucionirao razumijevanje molekularnih mehanizama patogeneze bolesti, stimulirao dizajniranje novih lijekova i cjepiva i ponudio nove pristupe/ciljeve za uporabu DNA dijagnostike i genske terapije. Danas su dobro definirane (premda samo djelomično) fizičke karte genoma miša i čovjeka sa preko 15.000, odnosno 30.000 gena i genskih biljega. Fizička karta genoma svinje, najbolje istražene vrste među domaćim sisavacima, trenutno sadrži preko 600 gena i genskih biljega. Ti su nalazi od neprocjenjive važnosti kao baza podataka za daljnje otkrivanje još neotkrivenih gena - potencijalnih biljega za precizniju genetičku distinkciju, filogenetskih i evolucijskih odnosa među vrstama (pasminama i geografskim rasama), kao i za utvrđivanje određenih genotipova izraženije otpornosti na bolesti i boljih proizvodnih osobitosti. Ovaj pregledni članak prikazuje novija postignuća u tehnologiji genskih biljega. Postojanje neutralnih-nekodirajućih sustava gena, nazvanih informativnim molekularnim biljezima ili mikrosatelitima, može se otkriti DNA tipizacijom. Ta metoda omogućuje razlikovanje bilo koje pojedinačne životinje (osim jednojajčanih blizanaca), na temelju njezine jedinstvene kombinacije alelnih gena i cjelovitog genoma. Naime, kada se istodobno analizira samo nekoliko sustava gena, svaka je jedinka neovisno o genotipskoj sličnosti svojstvenoj za vrstu ili rodbinskoj/filogenetskoj bliskosti s drugim jedinkama, zapravo jedinstvena. Osim toga, njezino se porijeklo može utvrditi preko neposrednih predaka testiranjem očinstva. Informacije dobivene DNA tipizacijom daju podatke o specifičnim slijedovima (sekvencama) parova baza, genskim lokusima i vezanim genima. Takvo se kartiranje gena može primijeniti u praksi za uklanjanje štetnih mutacija iz populacije u reprodukciji, lokalizaciju pojedinih gena sa značajnim učincima na ispoljavanje uzgojno-gospodarstvenih osobitosti, kao i za otkrivanje nasljednih bolesti. Također se može manipulirati genima radi provođenja usmjerenog odabira temeljenog na genskim biljezima ili pak izdvajanja i prijenosa gena u zametne stanice za daljnju uporabu u terapijskom/reprodukcijskom kloniranju. Umnažanje (amplificiranje) određene sekvence DNA, radi kloniranja odgovarajućih gena, potencijalno je primjenjljiva metoda u: (1) kliničkoj dijagnostici, preventivi i terapiji bolesti, (2) reprodukcijskoj biotehnologiji i genskoj terapiji, (3) citogenetici, populacijskoj i evolucijskoj genetici, te u (4) forenzičkim ekspertizama i paleozoologiji. |
