| Popis: |
Komunističku partiju Jugoslavije možemo si predočiti kao tipičnu partiju boljševičkog tipa pred i u Drugom svjetskom ratu te odmah nakon rata. Nakon završetka rata došlo je do obnove jugoslavenske države, ali ne i monarhije. KPJ, stranka koja je u međuratnom razdoblju obuhvaćala mali broj članova, uspjela je prigrabiti svu vlast u zemlji te provesti socijalističku revoluciju. Prilikom izgradnje nove države u svemu se strogo slijedio sovjetski model. Uspostavljena je partijska država u kojoj je sve važne odluke donosio uski krug ljudi na čelu s Titom. Do koje je mjere država bila centralizirana možda najbolje svjedoči prilično komičan primjer iz kasnijeg razdoblja (ožujak 1949. godina) kada su Tito i njegovi suradnici donosili odluke i o cijenama kino ulaznica. Jugoslavenski komunisti primjenjivali su surove metode prema bilo kakvoj pojavi opozicije. Djelatnost prijeratnih građanskih političara u potpunosti je ugušena, ratni suparnici likvidirani, a jednopartijski sustav nije smio dovesti u pitanje ni utjecaj Katoličke crkve. Komunisti su se oštro obračunavali i s devijacijama nastalim unutar vlastitih redova pa su krajem 30-ih provedene čistke članova koji se nisu držali ''generalne linije'' i na taj način ugrožavali monolitnost Partije. Najveće promjene u Jugoslaviji doživjela je ekonomska politika gdje je agrarna reforma provedena već 1945. godine. Konfiskacija imovine ratnih profitera omogućila je brojne zlouporabe budući da se pojam ratnih profitera široko tumačio. Pripadnici njemačke nacionalne manjine protjerani su iz Jugoslavije, a njihovi posjedi u Vojvodini prepušteni kolonizatorima iz nerazvijenih krajeva Jugoslavije koji nisu bili u stanju nositi se s kulturno naprednijim okruženjem. Privatno vlasništvo gotovo je u potpunosti ukinuto do 1948., a kao i u Sovjetskom Savezu posegnulo se za planskom privredom. Vlasti su forsirale provođenje industrijalizacije i elektrifikacije, pri čemu je zanemareno ulaganje u poljoprivredu. Posljedica toga bilo je povećanje ljudske bijede i gospodarska politika koja je osobito teško pogodila seljake, no to je bio samo jedan u nizu promašaja nove vlasti. Po sovjetskom uzoru oblikovana je i jugoslavenska armija i službe sigurnosti, a utjecaja se nije uspjela osloboditi ni umjetnost koja je postala oruđe u rukama ideologije. Iz prethodno navedenog nema sumnje da su jugoslavenski komunisti usvojili sovjetski tip vlasti te revolucionarne promjene provodili s istim žarom s kojim su provedene u Sovjetskom Savezu. Staljinov autoritet i sovjetski utjecaj bili su neupitni pa stoga ne čudi što su neopravdani Staljinovi napadi 1948. godine doveli do teškog unutarnjeg stanja jugoslavenskih komunista, posebice starije generacije. |
